Svi za jednog i jedan za sve

Iako bismo ga vrlo rado izbrisali iz sjećanja za sva vremena, The Lord of the Rings: Conquest ne zaboravlja se tako lako. Ono što je trebalo biti vrhunski akcijski naslov u svijetu LOTR-a pretvorilo se u potpuni fijasko, no moramo stati u obranu autora koji nisu baš krivi za sve. Naime, Electronic Artsu su prava na korištenje LOTR-a ubrzano istjecala i originalni vlasnici, tvrtka Warner Bros., najavili su da ugovor ne namjeravaju produžiti, pa su u EA naredili Pandemicu da igru dovrši kako zna i umije. Nastavak znate: Conquest je debelo podbacio i postao predmet sprdnje.

Razlog zbog kojeg Warner Bros. nije želio produžiti ugovor nije nikakva tajna obzirom da su najavili kako će vlastitim snagama krenuti u izradu igara prema literarnim i filmskim predlošcima zbog čega su angažirali nekoliko razvojnih timova uključujući nama relativno nepoznat Snowblind Studios. Potonji su dobili zadatak kreirati akcijski RPG The Lord of the Rings: War in the North koji bi prema planu trebao zaživjeti tijekom godine, a u nastavku donosimo do sada poznate detalje o ovom dijelu burne povijesti Međuzemlja koji se odvijao paralelno s općepoznatim Frodovim stenjanjem po liticama Mount Dooma.

Tri mušketira
Kao podloga za priču poslužila je Gandalfova rečenica kako bi, unatoč Frodovom uspjehu, bez napora nekolicine heroja na sjeveru sve bilo izgubljeno. A kad tako nešto kaže čiča Gand, onda ne treba sumnjati u istinitost spomenutih riječi koje su nagnale developere da osmisle čitavu priču o tri heroja i zlim Sauronovim slugama. Glavni negativac je ovaj put Agandaur, Sauronov podanik poslan na sjever da organizira vojsku i posije kaos, smrt i uništenje među slobodnim ljudima. Nažalost, spodoba više nego temeljito obavlja povjerenu zadaću i vrlo bi vjerojatno u tome uspio da mu se na putu nisu ispriječila tri heroja koja bi se u mirnodopskom razdoblju gledali poprijeko, no zajednički neprijatelj ih je na neki način povezao i ujedinio.

Tročlanu ekipu sačinjavaju Eradan, Dunedainski strijelac, vilenjačka čarobnica Andriel i nabildani patuljak Farin. Eradan se osim lukom i strijelom odlično snalazi i u bliskoj borbi zbog jedinstvene sposobnosti neprimjetnog šuljanja među protivnicima što će moći iskoristiti i za oživljavanje palih suboraca. Andriel s druge strane ima na raspolaganju gomilu napadačkih i obrambenih čarolija, pa će moći prizvati barijeru iza koje će se ostatak ekipe sakrivati od dalekometnih napada strijelaca i magova, ali i usporiti ili oštetiti veće grupe protivnika. Farina bismo mogli opisati kao klasičnog tenka, lika koji će u igri popiti najviše batina i uvijek biti na prvoj crti kako bi vezao protivnike uz sebe dok ih ostatak družine polako uništava.
Za razliku od sličnih igara u kojima izbor klase automatski određuje strogo zacrtani stil kojim ćemo igrati, u War in the Northu će zahvaljujući pojednostavljenoj, ali ipak prisutnoj RPG komponenti biti moguće dodatno prilagođavati način na koji se obračunavamo s protivnicima. Konkretno, čarobnica je predodređena za pozadinsku ulogu, no ulaganjem bodova u određenu granu razvoja može postati vrlo efikasna u bliskim susretima i jurišati u prve redove što vrijedi i za strijelca koji se zahvaljujući nevidljivost može protivnicima zavući u pozadinu i zariti nož u leđa. Ipak, najvažnije je uskladiti sve tri klase kako bi se međusobno nadopunjavale i bile što efikasnije u borbama, što će najviše dolaziti do izražaja u kooperativnim igrama s podrškom do tri igrača.

Opravdano nasilje
Obzirom da je ovo u prvom redu akcijski naslov, ne čudi da promotivni videozapisi vrve borilačkim scenama koje su vrlo krvave, brutalne i u svakom slučaju izgledaju vrlo efektno. Kako kažu u Snowblindu, rat za Međuzemlje bio je vrlo krvav i drago im je da imaju slobodne ruke prikazati bitke prema Tolkienovom predlošku, što nerijetko uključuje i šokantne scene. Premda mnoge igre uvrštavaju nasilje i velike količine krvi bezrazložno, autori tvrde kako to u War in the Northu nije slučaj, već su željeli prikazati svu opasnost pothvata u kojem igrači sudjeluju, kao i cijenu koju plaćaju u slučaju neuspjeha - primjerice, trol će neopreznom igraču kao od šale smrskati glavu divovskim stopalom.

Kad smo već kod borbe, spomenimo da će u njoj postojati kombo udarci koji aktiviraju posebne modove prilikom kojih napadi nanose više štete nego klasični, no na koji će to način konkretno biti izvedeno nije poznato. Zna se međutim da će razgovori s likovima koje susrećemo biti izvedeni nalik na one u Mass Effectu što donosi i određenu slobodu odlučivanja koja će se odraziti na nova područja i bitke u kojima ćemo sudjelovati.

U uvodu smo napisali da je Snowblind Studios nama relativno nepoznat, pod čime mislimo na igrače na PC-u. Ipak, spomenuti su napravili nekoliko popularnih konzolaških naslova kao što su Champions of Norrath i Baldur's Gate: Dark Alliance, no to je i glavni razlog zbog kojeg brinemo. Naime, Snowblindu je War in the North prvi naslov koji će se osim za konzole pojaviti i za PC što ne zvuči obećavajuće i toplo se nadamo da igra na kraju neće ispasti šeprtljavi port koji ne zna iskoristiti prednosti naprednijeg hardvera. Ne kažemo da će tako biti, no previše smo se puta opekli, čak i kod developera s dugom PC-aškom tradicijom, tako da pušemo i na hladno.