Autor: Ante Vrdelja čet 28.2.2013 00:10 7 komentara

Svršit ću s vrha katedrale

Teško je u nekoliko redaka sažeti o čemu je Assassin’s Creed: drevne civilizacije, smak svijeta, Američki građanski rat, traperi i Indijanci, templari i urotnici… sve je to, vidite, izuzetno složeno, pa možda nije zgorega još par riječi



Ubisoftov studio u Montrealu već se pola desetljeća upire iz zanimljive ideje za igru istesati suvisao i zabavan naslov. Krajem 2007. objavljen je prvi Assassin’s Creed, o otmici pipničara Desmonda Milesa. Ugostitelja ugrabi tajna i tehnološki napredna organizacija Abstergo pa ga zatoči u svojevrsni vremeplov, a zapravo dizajnersku fotelju Animus. Tu Desmond može magično čeprkati po sjećanjima vlastitih predaka koja su mu pohranjena u genima, ali samo tako da ponovno proživi, onako virtualno, sve što i šukunšukundeda.


Nije Desmond otet bez vraga: potomak je loze Assassina, tajnog reda koji se kroz stoljeća opire jednako tajnim Templarima, a koji bi vladali svijetom i uredili ga onako kako im je volja. Moć im daju artefakti zaostali od neke drevne civilizacije, naprednije od naše, ali ne toliko napredne da se spasi od izumiranja – danas ih više nema; od cijelog društva ostadoše samo gadgeti.


Scenaristi u Ubosoftu zamijesili su priču što nalikuje na bolje epizode i velike misterije strica Martina Mystèrea, od one sorte na koji otkida Krešimir Mišak, pa je Desmond kroz nastavke i stoljeća u potrazi za ostacima stare civilizacije skakutao po krovovima Jaruzalema i Damaska, plovio gondolom u Veneciji i jahao Toskanom, da bi na koncu preplovio Atlantik i stigao u Ameriku, u samu zoru Građanskog rata.


Zato što i sâm volim stripove o Martinu Mystèreu (i iz poštovanja prema Mišaku) već se pola desetljeća upirem zavoljeti Assassin’s Creed. Sve sam igre iz serijala igrao ili makar započeo, a završio nijednu: bilo je tu zanimljivih trenutaka, no svijet koji su stvorili developeri činio mi se praznjikav, likovi tek skicirani, a priča napola pečenom. Kao da u Ubisoftu nisu znali što bi s tom sjajnom idejom koju imaju.

Jelenskih mu rogova
Sve do danas, jer Assassin’s Creed 3 ima sve. Ovdje Desmond po prvi puta uskače u sjećanja i čizmice svog pretka Connora, polu-Indijanca (s materine strane) koji pod patronatom Achillesa Davenporta, crnca i umirovljenog ubojice, nastavlja svetu misiju Assassina na području između New Yorka i Bostona. Connor djeluje iz vlastitih pobuda, no kako se sve odvija u vrijeme Građanskog rata, sudjeluje i u većini važnih događaja i bitaka koje su obilježila razdoblje.


Upravo je Connor, poučava Assassin’s Creed 3, taj koji je šušnuo prvu kutiju čaja u more bostonske luke, a da nije intervenirao u bici kod Bunker Hilla, Amerike možda ne bi ni bilo: Britanci bi već u prvom jurišu pregazili Patriote. Kasnije je spasio život i prvom američkom predsjedniku Georgeu Washingtonu, kojeg igra prokazuje kao očajnog stratega i vojskovođu.
Izuzmu li se ove umjetničke slobode u reviziji povijesnih zbivanja (britanski general Charles Lee gotovo je sotoniziran u ulozi glavnog antagonista), igra je neobično nepristrana u oslikavanju političkih prilika, pa umjesto sladunjavo-domoljubnog reminisciranja gotovo realno oslikava dane kada se rađala nacija. Nude se, ako koga zanima, uvjerljivi argumenti za obje sukobljene strane, ali se na njima ne inzistira: u Građanskom ratu sudjeluju ljudi spremni dati život za svoju zemlju, dok naš ubojica mlati lijevo i desno u ime cijelog ljudskog roda.


Developeri igre, koji se u uvodnoj ogradi proklamiraju kao multikulturalni kolektiv različitih vjerskih i inih uvjerenja, zapravo mahom Kanađani, što znači da su se američkom poviješću mogli baviti upravo tako, da ih ne puca patriotizam, no jednako su vješto izgradili i svoje likove, ispravno računajući na moralno sivilo kao potvrdu sazrijevanja medija igara. Većina onih koji padnu od Connorove ruke na samrti se poželi opravdati u par riječi, toliko uvjerljivih da ti gotovo dođe žao što si ih krknuo.

Fap, fap
Novi je Assassin’s Creed epska priča ne samo količinom sadržaja, već i razdobljem koje obuhvaća: Connora pratimo od najmlađih dana, dok odrasta u vigvamu, jaše prerijom kao mladić, druži se s traperima i lovi u zreloj dobi, pa onda i patrolira jedrenjakom u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu gdje krivolovcima spraši po željeznu kuglu, a u međuvremenu umlati Crvenih mundira, više i krvavije, nego Veliki Blek u svim objavljenim epizodama.


Stara navika protaginista Assassin’s Creeda da se uspnu na zvonik i s najviše točke promatraju svijet ostala je i u Connora, zajedno s ostalim distrakcijama glavnoj priči: AC3 je prepun sporednih misija za traćenje vremena, od kojih je rijetko koja uspješna kao izgradnja obiteljskog gospodarstava. Uz zalaganje igrača Connorovo imanje može procvjetati, pa oko Čiča Tomine kolibe izraste cijeli mali grad.


Sav bi se ovaj tekst mogao ispuniti samo nabrajanjem svega što se u Assassin’s Creedu može, ostavljajući mjesta tek za crticu o vrlo dobrom multiplayeru i riječ-dvije o tome kako svi featurei u golemom softveru doista i rade, uz eventualni izuzetak najviših grafičkih postavki (o čemu više u zasebnom okviru).


Dio mojih prijatelja prostaka cijelo iskustvo s igrom sažima ovako: mlataraju dlanom gore-dolje oko međunožja – fap, fap – a onda krile ruke – bum! – imitirajući orgazmičko iskustvo koje im je priredio softver. Vulgarni su i pomalo pretjeruju, ti moji prijatelji, ali se ovako žovijalni sažetak čini dosta iskrenijim od “vrlo zabavne igre koju morate isprobati”.

ocjena 91%
Tip

Akcijska avantura

Proizvođač/izdavač

Ubisoft Montreal/Ubisoft

Platforme

PC

Plus

Priča, animacije likova i prezentacija, multiplayer

Minus

Poneki slijepi rukavci u sporednim misijama; samo za zahtjevna računala

Dojam

Kao Sjever i jug, pa manje dosadno

88% 17 ocjena posjetitelja

Vezani sadržaji

Assassin's Creed III

Sve o igri

Assassin’s Creed 3

ocjeni igru
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
pointer
0
diskutiraj na forumu