Čelična šaka pravde

Prije nego krenemo na sam opis novog Batmana, valja se prisjetiti da su igre na temu superheroja prije Arkham Asyluma bile totalni podbačaj koji je bio zanimljiv jedino mlađim igračima, i to isključivo malom krugu koji se zapalio za filmove obzirom da stripovi odavno nisu jedna od važnijih razonoda. Što se tiče starijih igrača koji su stripove obožavali i mahnito gutali, filmovi su bili teški podbačaj pa ih za igre nije imalo što niti zainteresirati. Ipak, Warner Bros i Rocksteady su imali viziju koju su uspješno pretočili u virtualni svijet i omogućili nam sate i sate zabave uz junaka i negativce na koje smo već i pomalo zaboravili.

Nakon više od mjesec dana kašnjenja za konzolaškim verzijama Batman: Arkham Cityja, napokon smo dočekali i nama najzanimljiviju - onu za PC. Obzirom da je prethodnik doživio enorman uspjeh o kojem dovoljno govori nakana određenih članova Bugovog stručnog žirija koji su mu prilikom zasjedanja prije dvije godine željeli dodijeliti titulu "Igre godine", očekivanja su bila velika. Da postoje priče sa sretnim završetkom svjedoči i osjećaj zadovoljstva nakon podužeg igranja Batman: Arkham Cityja koji ne samo da vjerno slijedi temelje utrte prethodnikom, nego ih i nadograđuje u svim smjerovima.

Grad unutar grada
Ukoliko do sada niste proučavali s čime se naš šišmiš u novom nastavku susreće, ukratko ćemo ponoviti kako se radnja nastavlja mjesecima nakon završetka Asyluma. Bivši upravitelj zatvora Quincy Sharp sada je gradonačelnik Gothama i jedna od njegovih briljantnih ideja (kakve uostalom mogu pasti na pamet samo vodećim gradskim ljudima) je premjestiti zatvorenike iz Arkham Asyluma u mnogo veće područje, točnije grad unutar grada nazvan Arkham City. Nanjušivši kako neke stvari nisu onakvima kakvima ih vladajući prezentiraju, Batman počinje istraživati i nađe se unutar spomenutog ograđenog prostora. Ne želimo prepričavati detalje uvodne animacije koja je jedna od boljih koje smo imali priliku vidjeti pa je preporuka odgledati je u cijelosti.

Iako nije prva stvar na koju smo naletjeli, moramo priznati da nas je oduševilo tumaranje Arkham Cityjem zbog spektakularnog načina na koji su to autori izveli. Osim horizontalne komponente koja je prisutna u svim igrama, vertikalna je ono zbog čega smo uživali besciljno letjeti zahvaljujući plaštu i fleksibilnom sustavu hvatanja kukom za rubove zgrada, tornjeve, reklamne panoe i razne arhitektonske ukrase. Naime, kretanje je izuzetno fluidno napravljeno tako da ne postoje stanke između raznih položaja, dok smo zapinjanje uslijed nespretnog doleta iskusili svega nekoliko puta što nije vrijedno spomena.
Osim osnovnog cilja koji valja slijediti tijekom čitave igre, tijekom leta se često javljaju sporedni zadaci o čemu će vas igra pravovremeno obavijestiti, a o njihovom izvršavanju odlučite sami. Preporuka je da im se posvetite obzirom da donose dodatno iskustvo, a i vrlo su zabavni pogotovo ako sadrže borbene scene kojima nastavak na opće zadovoljstvo obiluje. Borba je naime kao i ostatak igre proširena i to je dio koji smo obožavali premda se neki potezi znaju ponavljati, no to ne umanjuje zadovoljstvo nakon dočekanog krupnog plana završnog udarca kojim prizemljujemo posljednjeg protivnika.

Šefovi i šefići
Premda postoji i opcija prikradanja koje je ponekad nemoguće izbjeći nakon čega slijedi tiha eliminacija nesretnih žrtava, frontalni sukob nam je bio daleko privlačniji i zanimljiviji. Bez obzira radi li se o svega par protivnika ili smo nadjačani u omjeru 20 prema jedan, naš je heroj uistinu pravi ubilački stroj koji vješto izbjegava udarce i iskorištava novonastalu situaciju. Posebno je atraktivno srediti više protivnika odjednom što je novost, dok je zahvaljujući prilagođenom sustavu kontrola korištenje pomoćnih naprava tijekom borbe vrlo jednostavno. Sam koncept borbe je odlično zamišljen i u osnovi se svodi na dvije tipke, jedna za napad, druga za protunapad što je sasvim dovoljno, a pravovremenim iskorištavanjem situacije na ekranu kombo-udarci i množitelji će se redati jedan za drugim. Doduše, za perfekcionizam je potrebno malo vježbe, no ništa preteško za naučiti što će vam pak itekako biti potrebno planirate li Arkham City zaigrati na većoj težini.
Uz klasične protivnike koji padaju nakon par šamara, tu su i oni sa štitovima i vatrenim oružjem što od igrača zahtijeva malo snalažljivosti obzirom da Batman nije neranjiv, no uz korištenje dimnih bombi, bijeg i napad s visina nitko neće moći pobjeći od njegove ruke. Malo razočaranje predstavljaju bossevi, točnije njihova težina koja je gotovo nikakva nakon što shvatite taktiku. Mislili smo da će upravo oni staviti na kušnju sve naučeno na običnim neprijateljima, no bili smo u krivu obzirom da su borbe relativno kratke i smiješno lagane za ovakav tip igre.

No nije sve u Batmanu vezano uz borbu obzirom da nas očekuju i neke zagonetke vezane uz okruženje, sakupljanje trofeja, uspješno dovršavanje brojnih izazova od kojih su neki vremenski tempirani i tako redom. Ukoliko i privedete igru kraju, moguće se okušati u Plus modu u koji nosite sve nadogradnje zarađene iskustvom, no očekuje vas mnogo teža igrivost ranije prijeđenih izazova što ima svojih čari, a i sigurni smo da ćete u drugom prelasku otkriti mnogo toga što ste u prvom propustili.

Ukoliko vam do sada nije jasno, Batman: Arkham City odlična je igra koju možemo preporučiti bez imalo grižnje savjesti. Ustvari, odgovorno tvrdimo kako je riječ o najboljoj prošlogodišnjoj akcijskoj igri koju jednostavno morate isprobati.