Tesline kućne čarolije

Moramo priznati da smo prije igranja Dark Voida bili prilično skeptični jer nam se ideja pucačine uz korištenje jet packa nije činila kao nešto što bi nas moglo oduševiti. Ipak, na kraju ispada da su autori imali vrlo dobre zamisli i na trenutke odličnu realizaciju, ali i prilično praznog hoda koji umrtvljuje osjećaj napetosti i uživanja uz igru. Uz malo više dorade i uvrštavanje mrežne igre, makar i najjednostavnije, Dark Void je mogao biti naslov za preporuku, no ni u ovom obliku ne možemo reći da je loš.

Sama priča predstavlja nam Willa, klasičnog američkog junačinu koji pilotirajući iznad Bermudskog trokuta doživljava nesreću koja ga baca u paralelni svijet. U njemu pronalazi ostale preživjele koji su na sličan način dospjeli u novu okolinu, a među njima i izumitelja Nikolu Teslu, koji će ga podariti zanimljivim leđnim dodatkom zbog kojeg se Dark Void isplati zaigrati.

Dakako, tu su i neizostavni negativci, zli vanzemaljci koji spremaju invaziju na nama stvarni svijet, što će naš heroj pokušati spriječiti. Kako smo već rekli, sâm početak nije nešto čime bi netko mogao biti oduševljen jer je riječ o klasičnoj pucačini iz trećeg lica uz obilato korištenje zaklona – ako se odlučite na takav stil igre. Naime, stvar savršeno funkcionira, no protivnici su prilično imuni na metke i potrebno je par headshotova da bismo ih ubili, no nisu toliko otporni na blisku borbu pa je mnogo jednostavnije zalijetati se u svakog posebno i razbijati im glave, propucavati kičme ili ih kršiti uz neku drugu efektnu animaciju.

No kad napokon dobijemo jet pack, Dark Void postaje potpuno novo, daleko uzbudljivije iskustvo. Letjeti je, naime, moguće u bilo kojem trenutku, a igra vam daje potpuno slobodne ruke da nastavite kako želite. Možda vam se više sviđa napucavanje, pa ćete pješice odraditi pucačke dijelove; moguće da ćete letenje koristiti samo da biste došli do uzvišenih protivnika ili se vinuti u nebo, prebaciti na levitaciju i skidati aliene snajperom s visine dok polako padate. Dakako, postoje i dijelovi u kojima je let nužan, a u njima ganjamo vanzemaljce u njihovim letjelicama u koje čak možemo zasjesti. Moramo napomenuti da tijekom leta postoji gomila akrobatskih poteza i manevara kojima se lako otresti protivnika na repu, kao i doći u povoljnu poziciju za skidanje nametnika s neba.

Moramo pohvaliti i kontrole s obzirom na to da je ipak riječ o igri primarno rađenoj za konzole, no igranje mišem i tipkovnicom je uz malo podešavanja osjetljivosti više no ugodno i, što je važnije, zabavno. Od nedostataka primjetna je nešto slabija grafika, ponavljajući protivnici i nedostatak multiplayera samo zbog činjenice da će većini igrača u letačkim dijelovima pasti na pamet kako bi bilo dobro zaigrati deathmatch na ovaj način. Za naš osobni ukus, što ne mora nužno biti mana, letačkih je dijelova premalo, no sumnjamo da bi se netko bunio kad bi ih bilo više i kad bi ranije postali dostupni.
Kao prosječna neobavezna pucačina, Dark Void u potpunosti zadovoljava sve uvjete, no uz toliko drugih naslova koji ubrzano stižu, teško da će nekoga zadržati na duže vrijeme.