Pun pansion mrtvih

Zombiji su najbolje što je pop kultura iznjedrila. Jednostavna premisa koja preko noći sažvače zasade na kojima počiva civilizacija, prenamijeni kuhinjski pribor u improvizirani arsenal i omogući mašti zadovoljštinu nad svakim podrigujućim retardom koji vas je ikada natjerao da čekate u redu. Za tako glupa bića, zombiji neobično potiču na razmišljanje - čak i kad su interaktivni trash, postavljaju pitanja o značenju svijesti i granicama ljudskosti, dok se istodobno njihovim iznutricama pokušavate potpisati na zidu, koristeći sačmaricu. U igrama, zombiji su pogodni i zato što podrazumijevaju biće bez svijesti, dovoljno glupo da su ga i rani botovi za Quake mogli uvjerljivo simulirati - biće koje vas nanjuši i pravocrtno krene hrskati vaš mozak.

Tvorci "Mrtvog otoka" dobro znaju zombije, a srećom su imali pri ruci i kompetentan engine Chrome 5 u kojem su realizirali pogolem imaginarni otok negdje oko Papue Nove Gvineje. Ako ste pratili najave, vjerojatno ste opazili kontroverzni trailer koji pomalo pretenciozno prikazuje sudbinu nesretne obitelji koja je u krivo vrijeme uplatila puni pansion. Mnogi mu zamjeraju korištenje brutalne smrti virtualnog djeteta u svrhu manipulacije emocijama u gledatelja, ali zombi-apokalipse su obično neukusne. Igra sa spomenutim trailerom nema puno veze - riječ je o solidnom mlaćenju iz prvog lica s elementima roleplayinga. Oružje je sve: od daske i vesla, preko srpa, čekića i satare, do mačete pojačane elektrošokom i ponekog vatrenog oružja. Igrati možete sami, ali je osnova kooperativno igranje za četvoricu igrača. Golema mapa je otvorenog (sandbox) tipa, a po njoj vas vode brojni zadaci klasične strukture "donesi mi nešto, dat ću ti iskustva, para i Molotovljev koktel". Tu su i vozila, pa zbog toga i vedrog okruženja igra vizualno (a i osjećajem kretanja) podsjeća na prvi Far Cry.

Grafika je solidna, otok pun raznolikih lokacija i stvari za pronaći, a kombinacija istraživanja s dobrom mehanikom borbe i elementima roleplayinga dobro je odmjerena. Igra je brutalna i eksplicitna, ali ne doseže razinu parodije i uspijeva zadržati ozbiljne tonove te prenijeti nešto ljudske tragedije korpulentne gospođe u kupaćem kostimu kojoj ste upravo u toaletu razmrskali glavu lopatom jer je skočila na vas dok ste iz kante za smeće pored WC školjke vadili bateriju za improvizirano oružje. Skaliranje težine i uvođenje novih oružja i vrsta zombija je taman dovoljno dobro da igra niti u jednom trenutku ne postane dosadno “odrađivanje”, što djelomično može zahvaliti i golemom terenu te raznovrsnom dizajnu.

Dead Island se međutim spotiče na detaljima tehničke izvedbe - igra je oboljela od “konzolitisa”, koji se očituje u manjku kontrole širine pogleda (field of view ili FOV, ovdje prilagođen gledanju televizora s pet metara) i debilnom sučelju koje pršti šarenim detaljima. Također, prevelike elemente sučelja kao što je pokazatelj umora kad trčite igra voli staviti posred ekrana, a način izmjene oružja i korištenja predmeta je grozno loš. Na sreću, autori nisu enkriptirali bitne dijelove (FOV je moguće proširiti, pogledajte priloženi okvir), a čini se i da podržavaju amaterske modifikacije, pa su entuzijasti u trenutku pisanja već napravili nekoliko modova koji mijenjaju sučelje, masiraju mehaniku, povećavaju realizam, ali i dodaju grafičke dijelove kao što su kiša i izmjene dana i noći. Sve je još u povojima, ali se kreće - ako je zaključivati iz trendova, za pola godine će igra biti skoro dovršena i bitno ušminkanija. Uparimo taj trend s činjenicom da na Steamu trenutno košta prilično paprenih 50 eura i zaključak se nameće sam od sebe: vrlo solidna igra koja nigdje neće pobjeći, nego će kao dobro vino postati bolja kako vrijeme prolazi. Uz trenutnu najezdu visokobudžetnih naslova nema smisla žuriti, no zadržite Otok na radaru i upecajte ga s 50% popusta. Mišljenja smo da toliko vrijedi.