Autor: Damir Radešić – GrDi pet 1.7.2016 00:37 2 komentara

Napad je najbolja obrana

U poplavi “inteligentnih” pucačina kojih smo se tijekom godina naigrali, novo poglavlje DOOM-a sa svojom old-school mehanikom zvuči suludo, no majstori iz id-a ponovno su zapucali u pravom smjeru i pogodili ne baš “u sridu”, ali vrlo blizu centra

U vrijeme kad smo nadobudno mislili kako je PC profesionalni stroj na kojem nikada nećemo igrati ništa pametno i zdušno branili prijateljicu noći (Amigu, bezobraznici), pojavio se Wolfenstein 3D. Spomenuti nam je predstavio potpuno novi žanr pucačina iz prvog lica, a godinu kasnije stiže okidač koji nas je natjerao na velike promjene, kako mišljenja, tako i platforme za igranje. Riječ je o DOOM-u, igri koja je po mnogo čemu bila revolucionarna, no pamtimo je po nevjerojatnoj atmosferi i igrivosti, te osjećaju kako pred sobom imamo nešto što dotad nismo imali priliku iskusiti.


Doom je nakon inicijalnog izdanja vrlo brzo dobio i nastavak te deset godina kasnije i treći dio, koji je podijelio igrače. Osobno nam se svidio, što smo i detaljno obrazložili u 142. broju Buga iz rujna 2004. godine, a nakon njega praznina, sve do prije nekoliko tjedana, kada smo se zdušno bacili na novo gaženje demonskih hordi i žestoke multiplayer okršaje u novom nastavku serijala nazvanom jednostavnim izvornim imenom – DOOM.


Gruba primjena sile
DOOM je igra koja će vas u novom i blještavom grafičkom ruhu vratiti u prošlost i natjerati da barem nakratko zaboravite CoD, Battlefield i slične FPS-ove, te vas ubrzo uvući u svijet mahnite klaonice u kojoj nema zaklona, taktičkih manevara, uzmicanja i stajanja općenito. Ne zato što mislimo kako će vas toliko oduševiti i da nećete znati za odmor, već se sama igrivost temelji na konstantnoj akciji i jedini način na koji možete preživjeti ovo krvoproliće, pogotovo na većim težinama, upravo je stalno napucavanje i zalijetanje u grupe protivnika.


Naime, ubrzo nakon početka kampanje DOOM nam predstavlja inovaciju pod imenom “glory kills”, posebno brutalne završne poteze, koje je moguće primijeniti na protivnicima koji su oslabljeni nakon nekoliko hitaca. Neki demoni će podnijeti više štete, no kada zasjaje plavo ili narančasto, vrijeme je za magični pritisak na tipku F i krvavu egzekuciju. Ona se sastoji u gaženju demonskih glava, trganju kičme ili, primjerice, udova, kojima ih je moguće zatući. Nema smisla uljepšavati i paziti na rječnik, jer se takve scene tijekom igranja konstantno izmjenjuju, a onome kome se brutalnost ne sviđa, neka igra nešto drugo. S obzirom da naš mutavi heroj, za razliku od junaka iz konkurentskih uradaka, nema čarobnu regeneraciju zdravlja, ovi potezi su nužni za preživljavanje jer nakon njih iz demona ispadaju paketići prve pomoći, pa je i logično da je ovakav način eliminacije protivnika poželjan ako želite ostati živi.


Demoni koji se u početku pojavljuju ne predstavljaju poseban izazov, no napretkom kroz igru, sile zla pred nas bacaju sve jače i otpornije protivnike, kao što su rogonje Barons of Hell. S obzirom na to da igra koristi sustav stvaranja protivnika nakon aktivacije određenog uređaja ili prolaskom kroz nevidljivu zonu, očekivali smo poneku stresnu situaciju, no one su u potpunosti izostale. Čak dapače, za razliku od prethodnih poglavlja koja su nas pošteno isprepadala, pogotovo mračnog trećeg dijela, u novom DOOM-u nismo niti jednom zatitrali ili poskočili, što jednim dijelom pripisujemo dinamičkoj glazbenoj podlozi koja u ranije spomenutim situacijama pojačava tempo, što u potpunosti odgovara masakru koji se odvija na ekranu. Govoriti o DOOM-u i ne spomenuti bossove bilo bi nekorektno, no da ne otkrivamo previše detalja, recimo da su oni uistinu pravi šefovi, umjesto vreća za napucavanje s nešto više zdravlja. Istina, voljeli bismo da ih je više, no daleko od toga da ih nećemo pamtiti još dugo nakon što prestanemo igrati i posvetimo se drugim naslovima.


Druga strana
Što se tiče oružja, sva koja smo upoznali ranije na broju su, no neka su, nažalost, korisnija od drugih. Primjerice, od dobro poznate sačmarice nismo se odvajali i prebacivali smo se na druga oružja samo kada bi nam za spomenutu nestalo streljiva, kojeg ionako uvijek manjka. Doduše, kad ga nema uokolo, možete si sami pomoći korištenjem motorne pile, jer protivnici koje prepilimo, osim zdravlja, izbacuju i masu streljiva, no pripazite u kojim situacijama ćete je koristiti jer dolazi sa samo tri “punjenja” i za ponovno korištenje valja pronaći gorivo. BFG je klasika koju ne treba posebno opisivati, no razočarani smo rocket launcherom, s obzirom na to da je on, prema našem mišljenju, preslab.


Kad već govorimo o oružjima, recimo i to da pozdravljamo odluku o modifikacijama koje vidno mijenjaju učinak prilikom korištenja sekundarnih funkcija. Primjerice, inače klasična strojnica nakon primjene određenog moda može ispaljivati eksplozivne metke, a njih možete mijenjati u letu kako vam se svidi. Nadogradnje nisu samo vezane uz oružja, pa tako pronalazak Argent Cellsa omogućuje više zdravlja, bolji oklop ili mogućnost sakupljanja više streljiva, dok izvršavanje Rune Trialsa daruje pasivna poboljšanja određenih elemenata, poput, primjerice, udaljenosti s koje je moguće izvesti glory kill.


Developerima, točnije dizajnerima razina, moramo odati priznanje na konstrukciji mapa koje nisu ograničene samo na dvije dimenzije. Uz vrlo glatku animaciju veranja, naš marinac stići će do brojnih skrivenih područja i pronalaziti kojekakve tajne, bilo da se radi o nadogradnjama ili teško dostupnim predmetima koji nemaju neki značaj, ali eto, igrači vole sakupljati svakakvo smeće. Istina jest da smo u svrhu istraživanja napravili mnogo krivih doskoka i ginuli, no u konačnici je osjećaj otkrivanja inače skrivenih hodnika opravdao neuspjehe. Za lakše snalaženje autori su u igru uvrstili 3D mapu koju je moguće pregledavati i rotirati u svim smjerovima, a oni kreativniji mogu se okušati u stvaranju vlastitih područja priloženim SnapMapom.


I tako dolazimo do multiplayera koji je već u otvorenoj beti nekoliko tjedana prije izlaska igre izazvao brojne rasprave diljem Interneta. Naime, primjetno je da su developeri odlučili ići na ruku mlađim generacijama igrača, naviklima upravo na igre koje solo kampanja DOOM-a tako uspješno zaobilazi. Sve vrišti od privremenih “hack modulesa”, blještavih oklopa i gomile dijelova koje je moguće otključati i bojati, sakupljanja iskustva, sustava klasa koje u partije odmah unose dva oružja i tako redom. Čak bismo i to pregrmjeli da nema demonskih runa koje igrača koji ih pokupi pretvaraju u nekog od demona iz igre, što njegovom timu daje ogromnu prednost s obzirom na to da su oni hodajuće tvrđave sa zagarantiranim killovima. Možda će nekome biti zabavno prvih nekoliko puta ispaliti dvije rakete u takvu spodobu prije smrti, no nakon toga postaje frustrirajuće i zamorno. Naravno, podržavamo da multiplayer isprobate isprve i uvjerite se sviđa li vam se, no znamo da se nas nije dojmio.


I tako stigosmo do kraja ove priče o DOOM-u koji donosi odličnu solo kampanju i ne toliko zabavan multiplayer, te u skladu s time neku ozbiljniju preporuku ne možemo dati. Sve ovisi o tome što od igre očekujete, no u svakom slučaju, mišljenja smo da biste trebali pričekati kakav popust, jer 60 eura nam se trenutačno ipak čini previše.

ocjena 80%
Žanr

FPS

Plus

Solo kampanja, dizajn razina, akcija, modifikacije oružja, demoni

Minus

Multiplayer, balans oružja

Dojam

DOOM nas je ponovno zagrijao za sumanuto napucavanje bez previše razmišljanja, no multiplayer je mogao i trebao biti bolji.

91% 3 ocjene posjetitelja

Vezani sadržaji

DOOM

Sve o igri

Zenimax kupio tvorce SnapMapa za Doom

Vijesti

DOOM

ocjeni igru
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
pointer
0
diskutiraj na forumu