Nije tower već dungeon...

Ništa spektakularno, rekli bismo, no nakon što zagrebemo ispod površine i aktivnije se pozabavimo spomenutim naslovom jasno je da pred nama stoji pravi biser koji nitko, pa ni najveći škrci koji igraju isključivo besplatne naslove ne bi smjeli propustiti obzirom da je cijena vrlo pristupačna i za osamdesetak kuna nudi mnogo više od razvikanijih igara koje koštaju dvostruko.

Pozadinu priče čini zaplet o četiri heroja koji moraju spasiti Etheriju od drevnog zla, a upravo nam je toliko likova na izbor. Svaki dakako ima svoje sposobnosti pa je Squire klasični tenk/DPS, Monk predodređen za podršku ostalim junacima, Apprentice čarobnjak i odličan za tamanjenje dalekometnih protivnika, baš kao i Huntress koja se istima može neprimjetno prišuljati. Svakoj je klasi dozvoljena izgradnja određenih vrsta tornjeva što je naročito važno u mrežnim igrama kada se nađu četiri avanturista i zajedničkim snagama pokušaju savladati val za valom protivnika.

Naime, iako je Dungeon Defenderse moguće odigrati i solo, njihova prava snaga leži upravo u mrežnim okršajima gdje je suradnja među likovima nužna. Nakon faze izgradnje obrane, slijedi akcija u kojoj sve pršti od živopisnih boja i stotina neprijatelja koji jurišaju na utvrđene položaje. Mogućnost da sami sudjelujemo u akciji je veliki plus konceptu igrivosti, a kao u kakvom pravom RPG-u, ovisno o učinku naši junaci napreduju i otključavaju nove sposobnosti i tornjeve koje mogu izgraditi. Jednostavno rečeno, Dungeon Defendersi nude sate zabave i sumnjamo da će nekome brzo dosaditi što potvrđuje našu teoriju da za dobru igru u većini slučajeva ne treba imati višemilijunski budžet, već talentirane dizajnere i programere koji se ne ustručavaju dobre ideje provesti u djelo.