Oktanska evolucija

U jednoj od pamtljivijih epizoda Top Geara majušni voditelj Richard Hammond zavukao se u kokpit Renaulta R25, bolida s kojim je Renault F1 prije pola desetljeća stao na kraj apsolutnoj dominaciji Ferrarija. Nakon višesatne sesije, obilježene neuspješnim startovima, gušenjem (presaugavanjem, jezikom naroda) motora, izlijetanjima sa staze i općenitom nesposobnošću da se Renaultova zvijer vozi dovoljno agresivno da bi se gume hvatale za asfalt, uzbuđeni Hammond je u nekoliko riječi sažeo zašto Formulu 1 umije voziti samo tih dvadeset i kusur članova Oktanskog cirkusa. Ljudski mozak programiran je na način da dopušta stvari koje smatra razumnima, a brzina kojom bolidi mogu gutati asfalt i prolaziti kroz zavoje dobrano ispada iz tih okvira – objasnio je simpatični Englez. Ako su gotovo bolna koncentracija, grozničavo razmišljanje o nevjerojatnoj količini detalja i borba protiv instinkta za preživljavanjem doista srž Formule 1, Codemasters je u ovogodišnjem F1 2011 utjelovio najbolju vozačku simulaciju svih vremena.

Prošlogodišnji temelji
U tehničkom smislu, F1 2011 se dobrano oslanja o prethodnika, tako da, kažimo to odmah, ova i prošlogodišnja igra izgledaju i zvuče vrlo slično. Doduše, to ne treba smatrati nedostatkom, budući da blago dorađeni EGO Engine 2.0 još uvijek izgleda lijepo i dade se konfigurirati na način da nudi prihvatljiv broj sličica u sekundi na širokom spektru konfiguracija. Kad se otvori nebo i stazu počne natapati kiša, igra se iz lijepe pretvara u spektakularnu. I spektakularno tešku, no više o tome nešto kasnije.

Po uzoru na prethodnika također su izvedeni izbornici. Drugim riječima, upustimo li se u karijeru – proces koji započinje unosom osobnih podataka, odgovaranjem na nekoliko novinarskih pitanja o očekivanjima u predstojećim sezonama i izborom početne momčadi – sve informacije dobivat ćemo animiranim putovanjem po timskoj prikolici. Srećom, sekcije za namještanje grafike, zvuka i kontrola te pristup mrežnoj komponenti i pojedinačnim utrkama milosrdno su preseljene u klasični, tekstualni početni izbornik.

Kad već spominjemo karijeru, kažimo da je ona nešto dinamičnija nego što je to prošle godine bio slučaj, mada još uvijek nedovoljno sadržajna da bi nekoga tko preferira pojedinačne utrke natjerala da ju zaigra pod svaku cijenu. Između utrka dajemo intervjue, a sada također možemo čitati elektroničku poštu u kojoj nam se obraćaju agenti, timski šefovi, mediji, ali i vođe drugih timova – već će nekoliko dobrih utrka pobuditi zanimanje konkurencije, dočim su prije takve zanimljivosti dolazile kasnije. Svaka utrka prvenstva – njih ukupno 19, s uključenim novim i još neiskušanim trkalištima poput onog u Južnoj Koreji – može se odvoziti u skraćenom obliku (trening – kvalifikacije – utrka) ili u punoj raskoši (tri treninga i tri kvalifikacije), s proizvoljnim brojem krugova i postavkama težine.

Od šale do patnje
A upravo će o odabranom stupnju težine najviše ovisiti koliko će F1 2011 nekoga zabaviti. S uključenom kontrolom proklizavanja, ABS-om, automatskim kočenjem, grafičkim prikazom idealne putanje i drugim pomagalima, stvar će vam biti posve igriva čak i ako umjesto ruku imate kuke. Odvažite li se, međutim, na isključivanje svega spomenutog, Codemastersovo čedo će dati sve od sebe da vam pokaže zašto ovaj sport nije za svakoga. S aktivnim punim simulacijskim modelom, što podrazumijeva nekorištenje bilo kakvog pomagala i uključivanje oštećenja, trošenja guma i goriva, svaki krug se pretvara u nemilosrdnu mentalnu borbu. Borbu u kojoj jedan trenutak nekoncentracije znači gutanje trave i šljunka, a jedno nepromišljeno pritiskanje gasa okretanje oko osi i gubitak pozicije, utrke i gomile živaca.

Ne radi se, međutim, o nepravednoj borbi, jer događaji u F1 2011 nikad ne djeluju kao da su rezultat nekakvih arbitrarnih pravila, već isključivo onoga što igrač izvodi s kontrolerom – volanom i papučicama, ako je ikako moguće. Volani su ove godine izvrsno podržani i pružaju upravo nevjerojatnu vezu s bolidom. Osjeća se svaka pasica, osjeća se gubitak gripa u slučaju prebrzog ulaska u zavoj i pojave podupravljanja, a osjeća se i povećanje gripa s rastom temperature guma – fantastično! Vještim okretanjem volana i pažljivom kontrolom papučica gasa i kočnice posve je moguće izvući se iz problematičnih situacija, poput već spomenutnog podupravljanja i preupravljanja. Nažalost, to također znači da za greške više ne možemo kriviti igru, već vlastito neumijeće, a s tim se ponekad nije lako pomiriti...

Zamalo pravac
Krivulja učenja i napretka kod F1 2011 bolno je ravna. Jedno je naučiti držati bolid na stazi, a nešto sasvim drugo voziti ga dovoljno brzo da bi se konkuriralo umjetnoj inteligenciji ili iole sposobnijim igračima putem Interneta. Ne samo jer su protivnički vozači sposobni (osim na postavci Amateur – tada su debili) i agresivni u svojem nastupu, već i zbog činjenice da ostvarivanje konkurentnih vremena podrazumijeva aktivno (i pametno) korištenje KERS-a i DRS-a, novih sustava za privremeno povećanje snage motora odnosno otvaranje stražnjih krilca.

Kad se sve spomenuto usvoji, preostaje ultimativni vozački test – kišne utrke. Da bi se u takvom scenariju ostvario kakav-takav rezultat, nije dovoljno imati vrhunsku kontrolu nad bolidom, već i intimno poznavanje svakog milimetra staze u pitanju, budući da nitko osim vodećeg u utrci neće vidjeti ništa osim golemog vodenog oblaka i crveno trepereće svjetlo na stražnjici bolida ispred sebe - ako mu se posreći. Nakon jednog takvog iskustva nemoguće je ne zapitati se kakva je mentalna sprema potrebna da se sve to, s dodatkom G-sila koje nemilosrdno gnječe unutarnje organe, izdrži u periodu od dva sata.

Osim poboljšanjem iskustva vožnje, dodavanjem staza (i poboljšavanjem starih) te ubacivanjem novotarija poput KERS-a, DRS-a i safety cara, Codemasters se za ovogodišnji F1 pozabavio otklanjanjem većih bugova i iritantosti. Među njima je prednjačilo poništavanje krugova ako bismo imalo ispali sa staze ili malo agresivnije napali pasicu te zloglasno zaglavljivanje u boksu iz kojeg nas tehničari iz nepoznatog razloga ne bi puštali po trideset i više sekundi.

Teško je prosječnom čovjeku objasniti zašto je F1 2011 sjajna igra, no prosječan čovjek ionako nije ostao s nama do kraja ovog teksta. Ostali su ljubitelji simulacija vožnje, a njima još jedino možemo poručiti – kupujte!