Izlet u nepoznato

Za razliku od linearnih shootera kojima scena obiluje, Far Cry 2 dolazi kao dobrodošlo osvježenje i vjerojatno jedan od pravaca daljnjeg razvoja žanra. Ako ste mislili da je Crysis vrhunac slobode kretanja, grdno ste se prevarili jer Far Cry 2 na tom polju trenutno nema dostojnog konkurenta. Dakako, to je samo jedan dio igre, a odmah u početku moramo naglasiti da nije i jedini zbog kojeg, uz poneku pokudu, hvalimo novi Ubisoftov projekt.
Far Cry 2 nas vodi Afriku, točnije neimenovanu tamošnju državu u kojoj bjesni građanski rat između dvije frakcije. Rata vjerojatno ne bi ni bilo da ga ne potpiruje izvjesni Jackal prodajući oružje svakome tko si ga može priuštiti, no da bismo mu došli glave, potrebno je puno truda i ulizivanja zaraćenim poglavicama kako bismo na kraju ipak saznali njegov pravi identitet i lokaciju. Prilično mračna priča prepuna izdaja, krvi i ubijanja, no što drugo očekivati od pucačine iz prvog lica.
Prokletstvo respawna
Početni izbor lika nije presudni element igrivosti, ali je simpatično odabrati mrkle face iz svih krajeva svijeta, uključujući Josipa s Kosova koji se, godinama unatoč, pokazao kao plaćenik u vrhunskoj formi. Nažalost, početak je prilično zbrkan što se tiče priče, a i nakon uhodavanja i rješavanja prvih par misija teško možemo reći da pratimo smislenu radnju koja nas vodi do ranije spomenutog cilja. Uz glavne misije, postoji gomila sporednih zadataka koji će nam u većini slučajeva pomoći u daljnjem napredovanju, bilo da se radi o otključavanju kakvog novog oružja ili stjecanju novih prijatelja. Potonji su vrlo korisni i ne treba ih shvaćati olako jer, osim što nam mogu pomoći u ključnom trenutku i eventualno opremiti "sigurne" kuće opremom, često daju i alternativne savjete za rješavanje trenutnih misija.
Odluke o tome kako pristupiti problemu su potpuno na igračima, što razbija monotoniju i linearnost, no koji god put odaberemo, uvijek je potrebno nekog smaknuti, razvaliti neku opremu ili nešto pokupiti. Da nam na putovanjima koja se znaju odužiti ne bi bilo dosadno, pobrinut će se nadzorne točke na kojima prvo pucaju i kasnije pitaju tko smo. One su u početku zabavan dio igre, no kasnije postaju naporne jer se, nakon što ih očistimo i udaljimo se od njih, neprijatelji ponovno stvore i opet sve nanovo. Jedno od rješenja je vožnja kroz divljinu, što ima svojih čari, dok je druga opcija korištenje autobusa koji nas u hipu prebacuju s jednog kraja mape na drugi.
Dakako, puška pred nosom je osnova igrivosti jer magije, specijalnih moći ili futurističkih naprava nema. Preživljavanje u surovom svijetu u kojem nas svi žele ubiti zavisi isključivo od naših sposobnosti - i opreme koju nosimo. Primjerice, uzimanje oružja od neprijatelja je prisilno rješenje kojem nije poželjno prečesto pribjegavati. Čak i njihov vizualni izgled odaje kako su prošla gomilu bitaka i samim time im je rok trajanja odavno prošao. U prijevodu, oružje "s poda" je nepouzdano i često će se zaglavljivati, što u ključnom trenutku može biti itekako kobno. Nije da ga je nemoguće ponovno staviti u funkciju, što je popraćeno adekvatnom animacijom, no kad oko glave fijuču meci ne želite da vam se takva situacija dogodi.
Gori gora, gori borovina
Naoružanje je stoga najbolje kupovati od provjerenih trgovaca, što pak ne garantira da se u neko doba neće zaglaviti, no daleko rjeđe od rabljenog. Budući da je očito kako su autori ciljali na realnost, bilo bi glupo da na leđima vučemo četiri strojnice, dva snajpera i minobacač; stoga je od svake grupe oružja moguće nositi po jedno: mačetu, osobno naoružanje, primarnu pušku (strojnice, sačmarice, snajperi) te specijalno oružje poput bacača plamena ili raketnog bacača. Valja napomenuti da svaki komad oružja ima specifične performanse i zvuk po kojem se razlikuje od ostalih, no što ćete ponijeti na koji zadatak ovisi isključivo o vašoj odluci kako ćete misiji pristupiti. Kad se nađete na terenu, nikako ne treba zaboraviti da je vatra veliki saveznik i koristite je kad god možete. Prvi put kad zapalite suho raslinje i promatrate kako se požar širi prema neprijateljskom kampu i guta kuće, bacač plamena će postati vaš novi nerazdvojni prijatelj. Dakako, valja paziti da se i sami ne opečete ili se nađete u blizini kakvog eksplozivnog predmeta koji samo što ne odleti u zrak i proširi stihiju na okolinu.
Kad smo se već dotakli grafike, recimo da smo ostali zapanjeni maštovitošću dizajnera kod kreiranja ogromnog područja na kojem se radnja odvija - kažu da se ono proteže na 50 kvadratnih kilometara. Okolina varira: od travnatih ravnica, pustinja i kamenjara do guste prašume, kanjona i rijeka po kojima je moguće putovati čamcima, a sve to obogaćeno raznim vrstama biljaka, životinja i dakako - neprijatelja. Nažalost, oni su dovoljno pametni da nas pokušaju zaobići, sakriti se iza zaklona, zaletjeti se u nas vozilom ili pobjeći od bačene bombe, ali očito ne dovoljno jer se uredno parkiraju kraj nas i izlaze iz vozila iako vide da je u njih uperena teška strojnica. Od ostalih vizualnih krasota moramo ponovo spomenuti vatru i eksplozije, no i sama šetnja afričkim područjima ima svojih čari. Realnosti pridonosi i mutna slika kao posljedica umora nakon dužeg sprinta, kao i prisilno igranje doktora na terenu vađenjem metaka iz tijela kliještima ili primjerice napadi malarije koja se k'o za vraga javlja u najgorim mogućim trenucima - lijek postoji, no nije trajno rješenje.
Dodamo li svemu napisanom i solidan multiplayer s klasičnim i ponešto izmijenjenim, no od ranije poznatim načinima igranja, dobivamo jedan zaokružen proizvod. Ne kažemo da je u svemu savršen, no Far Cry 2 donosi gomilu korisnih inovacija koje će ljubitelji pucačina sasvim sigurno s odobravanjem prihvatiti kao obavezne elemente modernih FPS-ova.