Igranje kao Ender

Neke su igre djela čiste inovacije. Možda se radi o grafici koja pomiče granice onoga što su računala sposobna renderirati. Možda se radi o simulaciji fizike koja dozvoljava dosad neviđen realizam. Ponekad je u pitanju nova gameplay mehanika koja ruši konvencije. Druge pak igre ignoriraju tehnički napredak kako bi se koncentrirala na najstarija pitanja na svijetu, ono emocionalno što leži u centru ljudskog stanja i postojanja, istražena kroz komplicirane radnje koje se naizgled bave bombastičnim pitanjima, a zapravo skreću pogled na ono osnovno kod svojih likova. Za slučaj da niste mogli zaključiti iz naslova, Earth Defense Force: Insect Armageddon nije nijedna od tih.

Ovaj EDF zapravo je dio relativno dugog konzolaškog serijala, ali nikad nije postigao toliku slavu da bi PC igrači bili svjesni njegova postojanja. Premisa je jednostavna: Zemlja je pod opsadom izvanzemaljaca opisnog imena Opustošitelji, a vi ste dio jedinice spomenute u naslovu igre, koja pokušava izaći na kraj s tom najezdom. Cijela je stvar blesavija od Westova Batmana, ali igra bez zadrške prihvaća svu tu neozbiljnost – dapače, doima se kao da uživa u njoj. Sav dijalog vaših suboraca sastavljen je od štoseva koji bi bili kod kuće u nekom ranijem filmu Dolpha Lundgrena i savršena su pozadina za akciju u kojoj se istovremeno borite s bezbroj divovskih kukaca i još većim izvanzemaljskim robotima s pomoću prenosivog nuklearnog naoružanja. I to zbilja jest sve što stoji u srcu EDF-a. Kroz petnaestak misija bacat ćete se u sve nepravednije borbe i poubijati nebrojene neprijatelje, ali i sravniti čitave gradove sa zemljom. Na raspolaganju vam stoji nekoliko klasa, ili, kako ih igra zove, oklopa. Svaki od njih dolazi s različitim kombinacijama pokretljivosti, izdržljivosti i posebnih sposobnosti. Jet armor, na primjer, daje vam sposobnost leta i ogromnu pokretljivost. Battle armor će vas jako usporiti, ali ćete zauzvrat dobiti energetske štitove i ogromne količine zdravlja, kao i pristup oružju koje je sposobno pretvoriti cijeli kvart u užareni krater jednim hicem. Svaka od četiri klase napreduje neovisno o drugima i tako otključava nove sposobnosti. Kada se tome doda činjenica da igra na raspolaganje stavlja preko 300 različitih puški, pištolja i raketobacača, završavamo sa zavidnim repertoarom ksenocidalnih opcija.

Glavna atrakcija EDF-a na kraju je ipak multiplayer – i nije teško vidjeti zašto. PC verzija nažalost nema lokalne opcije kao verzija na konzolama, pa ako ste jedan od onih igrača koji vole pozvati prijatelje na malo druženja uz pucnjavu, ovdje ostajete zakinuti. Multiplayer se sastoji od dva moda: kooperativnog i Survivala. U kooperativnom modu prolazite normalnu kampanju s dva prijatelja, dok u Survivalu imate samo jedan zadatak – održati svoj tim od šest ljudi na životu dokle god možete. Povećavanjem ili smanjivanjem težine igru možete učiniti opuštajućom diverzijom za dosadno popodne ili napetom borbom za svaku minutu života gdje u svakom trenutku ovisite o vještini i dobroj volji svojih suboraca.
Reći da ovakva igra nije bez greške čini se gotovo nepravednim. Radi se o portu kultne budžetne akcijske igre; naravno da ima problema. Vizualnom dizajnu, primjerice, nedostaje karaktera. Jasno je da s količinom protivnika koja je ovdje na ekranu nismo mogli očekivati zadnju riječ u grafici, ali to nije isprika za bljutav estetski smjer. U ovakvoj igri malo karikature i pantomime zbilja nije naodmet.

Ali na kraju, ovo je uvijek bila blesava igra i zahtijeva od vas da budete takvi kako biste uživali u njoj, ali ako se možete dovesti u pravo stanje uma, u EDF-u vas čeka zbilja zabavan provod.