Autor: Damir Radešić čet 31.12.2009 00:18 5 komentara

A sada nešto sasvim drugačije…

Avanturistički žanr je davnih dana proživio svoje zlatno doba, no još uvijek se pojavljuju naslovi koji nas iznenađuju jednostavnošću i originalnošću kakve se rijetko viđaju

Bez riječi – Za razumijevanje priče s pomoću balončića ne treba posebna mudrost

Bez riječi – Za razumijevanje priče s pomoću balončića ne treba posebna mudrost

Avanture su vjerojatno jedini žanr koji navodno stalno propada, no uvijek se pojavi neka igra koja nas uvjeri u suprotno. Primjerice, prije par godina često se pisalo da u avanturama nemamo više što vidjeti, da bi se na sceni pojavio Telltale Games sa svojim epizodnim izdavaštvom i pokupio hvalospjeve svih igrača, uključujući i one koji do tada avanture nisu smatrali zanimljivima. Da stvar bude bolja, svakog mjeseca se na sceni uz Telltaleove uratke pojavi barem jedan avanturistički naslov vrijedan pažnje, a prošlog je mjeseca ta čast pripala Machinariumu, neovisnom projektu Amanita Designa.


Machinarium nije visokobudžetan naslov, niti su se autori previše trudili pronaći bogate sponzore koji će financirati reklamnu kampanju. Da budemo iskreni, pogled na statičke slike nije oduševljavajući, a s obzirom na žanr kojem Machinarium pripada, čisto sumnjamo da bi neka izdavačka kuća i bila zainteresirana za njegovo objavljivanje. Igru su jednostavno sklepali u kućnoj radinosti i samostalno krenuli u distribuciju, a zahvaljujući njenoj originalnosti, uskoro su uslijedile odlične ocjene u medijima i, dakako, velika popularnost među igračima avantura, ali i onima koji tu i tamo zalutaju u ovaj žanr.

Isto, a opet različito
Prvo što će svakome upasti u oči nevjerojatno je detaljno okruženje u kojem se igra odvija. Svaka je scena, naime, rukom crtana i oduševljava činjenica da su autori vodili računa o gomili nepotrebnih stvari koje nimalo ne služe igrivosti, ali odlično dočaravaju robotski svijet u kojem se nalazimo i igračima koji ih ugledaju pružaju osjećaj zadovoljstva. Ne radi se o pukom nabacivanju kanti na praznine tek toliko da se popune rupe, već je svaki element smješten logično, kao da ondje uistinu pripada. Pričamo, naravno, o dekorativnim elementima kojih je gomila, a kad čitava scena oživi i pokrenu se animacije, stižemo do dijela zbog kojih nas je Machinarium otrgnuo od svih ostalih igara koje svakodnevno ganjamo.


Glavna uloga pripala je simpatičnom robotu koji je završio na smetlištu i prvo što treba jest sastaviti ga. Svojevrsni tutorial poučit će nas da za razliku od ostalih naslova stvari na ekranu postaju dostupne tek kada nam se nađu na dohvatu. Iako u početku takav sustav djeluje nezgrapno, lako se naviknuti na njega, tim više što nam nije dana prevelika sloboda kretanja, već se pomičemo strogo definiranim putovima. Ipak, moramo spomenuti da se robot može izdužiti i smanjiti, što je vrlo važna osobina jer su neke zagonetke dostupne samo u određenim stadijima.


Sama igra je u osnovi point’n’click avantura, što će reći da sve radnje obavljamo mišem duboko zavaljeni u naslonjač, no vješto je izbjegnuta pogreška istog tipa zagonetki jer tijekom igre susrećemo kombiniranje predmeta, mini-igre, logičke prepreke te neke mozgalice koje zahtijevaju nešto više razmišljanja. Dakako, kako igra napreduje, zagonetke postaju sve teže i uskoro prerastaju okvire trenutnih scena, što znači da ćemo jurcati gradom amo-tamo noseći odgovarajuće predmete. Moramo naglasiti da to ne znači da ćemo u inventaru gomilati predmete i isprobavati najnevjerojatnije kombinacije kako bi nam se rješenje možda samo ukazalo jer većinom sa sobom teglimo tek nekolicinu stvari koje ćemo iskoristiti prvom prilikom, čime nestaju iz inventara kako nas ne bi zbunjivale.


Valja spomenuti da metoda pokušaja i promašaja ipak nije izostala jer je ponekad teško dokučiti što se od nas traži, pa se ipak valja malo pomučiti i isprobavati pojedina rješenja, no u konačnici nitko ne bi trebao imati previše problema s privođenjem igre kraju. Ne zato što smo mi prirodno nadareni za avanture, već su autori u igru ugradili sustav natuknica koji nam u jednom okviru kazuje što je krajnji cilj, a oni kojima i dalje neće biti jasno kako ga ostvariti, uvijek ostaje posezanje za prohodom – ne krivimo vas, i sami smo u par navrata odustali od samostalnog traženja rješenja i upalili “easy mode” o kojem više detalja potražite u zasebnom okviru.

Aktivni odmor
Naravno da ne preporučujemo da čitavu igru prijeđete na taj način jer – zbog čega je onda uopće igrati? A i otkrivanje same priče bit će vam daleko zanimljivije ako sami složite dijelove slagalice. Inače, oduševio nas je način na koji su autori uspjeli ukomponirati priču u igru koja ne sadrži nijednu liniju dijaloga, no opet će sve biti jasno kao dan. Primjerice, već u početku shvatit ćemo tko su u igri glavni negativci i da žele dignuti u zrak najviši toranj u gradu, a sve s pomoću balončića nalik onima u stripovima u kojima se odvijaju animacije jednostavno nacrtanih likova.


Potonje su melem za oči i pravi primjer kako čak i banalne stvari napraviti na simpatičan i duhovit način, a ako par trenutaka mirujete i ne poduzimate nikakve radnje, glavni će lik sam započeti s jednom od nekoliko priča na taj način. U raznim smo avanturama imali priliku vidjeti kako u slučaju neaktivnosti likovi kucaju po monitoru, zijevaju ili spavaju, no Machinarium je u tome otišao korak dalje i natjerao nas da nepomično zurimo u monitor pijuckajući kavu i usput se smijuljimo promatrajući neku od pošalica simpatičnog robota.


Uz prohod ili bez njega, Machinarium je prilično kratak i ima par rupa u priči koje bi trebalo zakrpati, no u globalu, teško se sjetiti kada smo posljednji put s toliko žara i zadovoljstva igrali neku avanturu. Dodamo li tome i cijenu od samo 15 eura, koliko igra košta na Steamu, i vjerujemo da ne moramo spominjati da nam je ovo jedna od isplativijih investicija što se tiče igara i zabave koju donose. Machinarium je jednostavno odmor za dušu i tijelo te nemamo razloga ne preporučiti ga svima koji su spremni žrtvovati malo slobodnog vremena namijenjenog CoD-u, WoW-u, AA-u i sličnim igrama i posvetiti ga nešto drugačijem, unikatnom igraćem iskustvu.

Pomoć na dohvat ruke
Iako se na Internetu zasigurno nalazi hrpa prohoda za Machinarium, jedan je ugrađen i u samu igru te je, kao i čitav projekt, napravljen vrlo lukavo i simpatično. Da bi došli do njega, igrači moraju odigrati pojednostavljenu verziju Scramblea (ili Penetratora, ako ste imali ZX Spectrum) koja nakon par puta postaje iznimno dosadna (vjerojatno namjerno), nakon čega će im rješenje korak po korak biti predstavljeno u obliku stripa. Svaka čast ako bez ove pomoći privedete igru kraju, no predlažemo da je bar jednom potražite samo da biste se uvjerili da je pred nama izniman uradak kakav se rijetko susreće.

ocjena 90%
Tip

Avantura

Plus

Grafika, prezentacija, likovi, stil igranja, humor

Minus

Prekratko, težina nekih zagonetki

Dojam

Jedna od najoriginalnijih i najzabavnijih avantura koje smo imali priliku zaigrati.

89% 42 ocjene posjetitelja
Kraljevi ulice – Sviraju samo za sebe i ponekog prolaznika koji im baci koju kunu Vremenski akcelerator – U stvari je riječ o običnom satu koji valja potjerati da označi kraj radnog vremena Modni detalj – Baba nam neće dati kišobran dok joj ne učinimo uslugu Savršen plan – To treba napraviti, no podešavanje naprave je malo kompliciranije

Vezani sadržaji

Machinarium

Sve o igri

Machinarium demo

GM Download

Machinarium

GM Print Scrn

Machinarium

ocjeni igru
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
pointer
0
diskutiraj na forumu