Autor: Damir Radešić pet 4.11.2016 00:22 0 komentara

Glad za osvetom

Uz odlični razvoj priče i solidnu igrivost, Mafia III dolazi s dovoljno sadržaja koji će zadržati igrače željne akcije do samoga kraja, no daleko od toga da pred sobom imamo igru kojoj je nemoguće pronaći manu

Prvo poglavlje serijala Mafia zaigrali smo prije punih četrnaest godina i bili oduševljeni gangsterskom tematikom i noir postavkama, kojima je svijet s kraja tridesetih prošlog stoljeća uspješno prezentiran. Voljeli smo akciju koja nam je isporučena, kao i uglađeno okruženje podzemlja kojim se penjemo prema samom vrhu. Drugi nastavak, koji se pojavio 2010. godine, nije u potpunosti ispunio našu želju za dobrom akcijom i izgradnjom kriminalne karijere, ali daleko od toga da je bio loš. Mafia III, koja stiže kao dio ovogodišnje bogate jesenske hit-ponude, obećava mnogo, ali krenut ćemo s neugodnim detaljima na koje smo naletjeli prije negoli smo uopće vidjeli uvodni ekran.


Naime, za potrebe recenziranja dobili smo ključ inačice za PC, koja se preko Steama uredno počela downloadati, no na kraju smo naletjeli na poruku kako našoj instalaciji nedostaje tisuću i nešto datoteka. “Popravak” instalacije rezultirao je, pak, “skidanjem” gotovo kompletne igre, gotovo četrdeset gigabajta pa smo u međuvremenu malo pretraživali forume te naletjeli na niz problema vezanih upravo za verziju za PC, a jedan koji je bio zajednički svima koji su zaigrali Mafiju III, vezan je uz zaključanih 30 sličica u sekundi. Drugim riječima, igra je tih prvih dana bila troma, kontrole nisu reagirale kako bi trebalo, i općenito, dojam je bio loš. Zakrpa je stigla za nekoliko dana i premda nije ispravila sve greške s kojima se igrači na računalima susreću, otključala je FPS-ove, tako da smo se igri mogli posvetiti kako treba.


Put prema vrhu
Ono što nas je odmah u početku iznenadilo, te realno gledano i uvuklo u priču, bila je uvodna scena, rađena poput kriminalističkih dokumentaraca u kojima očevici, istražitelji i razne druge osobe na neki način povezane s glavnim akterom, pričaju o njegovom životu. Premda je spomenuta međuscena rađena u samom engineu igre, i lica likova nisu baš najimpresivnije dizajnirana, pomno je izrežirana kako bi igrača zainteresirala za splet događaja koji su povratnika iz Vijetnama pretvorili u novoga kralja podzemlja. Uostalom, i svaka koja se nastavlja na uvodnu ima određenu karizmu kao da gledamo kakav film, što doduše ne treba shvaćati doslovno, no niti jednu nismo prekinuli, što je uistinu rijetkost.


Priča nas vodi u New Bordeaux, rađen prema uzoru na New Orleans s krajašezdesetih godina prošlog stoljeća, u koji se vraćamo kao mladi crnac Lincoln Clay, te se već u startu dotiče tematike rasne podjele koja se provlači tijekom čitave igre. U ulozi Claya, koji je prije vojačenja obavljao sitne poslove za crnačku mafiju, odmah se uplićemo u rat među bandama, i kako će se to kasnije pokazati, gonjeni željom za osvetom, polako eliminiramo konkurenciju i preuzimamo teritorije, no do tog cilja pred nama je mnogo jurnjave automobilima, puškaranja, reketarenja i kojekakvih drugih zadataka koji nam se napretkom postupno otkrivaju.


Upravo to i jest najveća snaga, ali istovremeno i slabost igrivosti, koja misije vezane uz priču prezentira bez ikakvih zamjerki, dok one sporedne marginalizira. Dakako, postoje i izuzeci, no u pravilu su samo veliki okršaji pamtljivi, tim više što se autorima omakao propust na koji su, prema našem mišljenju, trebali misliti tijekom izrade. Naime, nemamo ništa protiv vožnje, čak dapače, uživamo u besciljnom lutanju na koje nas je naviknuo serijal GTA, no s obzirom na to da je riječ o otvorenom masivnom svijetu, neka vrsta brzog transporta između otkrivenih lokacija trebala bi postojati – ali je nema. Ovako smo poslani preko pola grada popričati s nekim ili pokupiti novac, a onda se, nakon tih nekoliko sekundi koliko traje posao, ponovno moramo vraćati istim putem, što nakon nekoliko ponavljanja postaje zamorno.


Terminator Clay
Pucački dio, pak, ima svojih mušica, iako je većim dijelom zadovoljavajući ako ga gledamo u okvirima shootera iz trećeg lica. Autori su mislili na (skoro) sve pa je tako sustav zaklona prisutan, a posebno nam se svidjelo to što skloništa poput kutija nisu vječna te nas prisiljavaju na konstantno kretanje i traženje novih privremenih zaklona. Kretanje među njima moguće je samo ako su u blizini, no nije nam jasno što uključivanje infracrvenog pogleda, koji otkriva konture likova iza prepreka, poput zidova, uopće radi u ovoj igri. Lincoln Clay je, koliko znamo, čovjek od krvi i mesa, doduše veteran naučen na preživljavanje, koji će radije spavati u podrumu nego na katu, ali ne i tamo neki Batman ili supervojnik ispao iz Call of Dutyja 14, no eto, valjda se nekome učinilo zgodno ubaciti jarko osvijetljene obrise kada se igračima to prohtije, što nema veze s pameću.


Moramo spomenuti kako otvoreni pristup i juriš na neprijatelje najčešće nije i najpametnija stvar te je daleko sretnije rješenje tiha eliminacija. Naime, grupe protivnika moguće je razdvojiti zviždukom, nakon čega pojedinci kreću prema našoj lokaciji, i iznenadni skok iza vrata ili komode potiho će ih ukloniti. Takvu priču moguće je praktički neograničeno ponavljati, a tijela pomicati kako ih patrole ne bi pronašle. Ukoliko se nalazite u močvarnom dijelu, jednostavno ih bacite u vodu i pričekajte nekoliko trenutaka – isplati se. Samo pucanje ima preveliko osipanje, bez obzira na to o kojem se oružju radilo, i na udaljenim je metama teško odrediti je li koji metak pogodio ili ne, no headshotovi su zato jasno vidljivi, iako ih količinski nema toliko kao u sličnim projektima.


Vožnja je, pak, barem za nas, pogođena onako kako treba. Već u prvom sjedanju u malo bolji auto uživjeli smo se u popratnu glazbenu podlogu, o kojoj ćemo više progovoriti u jednom od okvira, te “pod ručnom” savršeno ulazili u zavoje bez prethodnog uvježbavanja, što nam u drugim igrama nikako nije polazilo za rukom. Također, valjda zbog toga što u igrama ne pazimo kao u stvarnom svijetu, i Mafiju III ne gledamo kao simulaciju vožnje, već u prvom redu akcijski naslov, svidio nam se praštajući model oštećenja vozila prilikom, primjerice, direktnog zalijetanja u stup rasvjete, koji bi u stvarnosti bio fatalan, kako za vozilo, tako i za vozača, no ovdje ćemo proći s lagano “spiganom” haubom, koju majstor Mile izravna nekolicinom odmjerenih udaraca rukom.


Red priče, red međuscena, malo vožnje, više pucanja, i dolazimo do zaključka kako je Mafia III, unatoč zamjerkama, vrlo zabavan naslov, koji nas je okupirao i više nego što smo to isprva mislili. Ne kažemo da se mnogo toga nije dalo napraviti bolje, izbaciti neke nesuvisle elemente i dodati one koji već na prvi pogled nedostaju, no gledamo li igru kao cjelinu, riječ je o zaokruženom naslovu u kojem će ljubitelji akcije uspjeti pronaći nešto za sebe i posvetiti mu dio slobodnog vremena. U svakom slučaju preporuka, pogotovo ako Mafiju III uspijete nabaviti uz kakav popust na rasprodajama, bez kojih je kraj godine nezamisliv. 

ocjena 75%
Tip

Akcijska igra

Proizvođač/ Izdavač

Hangar 13 / 2K Games

Plus

Priča, gomila sadržaja, sustav zaklona, glazbena podloga

Minus

Infracrveni pogled, rasipanje streljiva, sporedni zadaci

Dojam

Nije bez mana, ali iza Mafije III ostaje mnogo više pozitivnih dojmova nego negativnih

0% 0 ocjena posjetitelja

Vezani sadržaji

Mafia 3

Sve o igri

Najavljen novi DLC za Mafiu 3

GM Vijesti

Mafia III

ocjeni igru
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
pointer
0
diskutiraj na forumu