Torpedom u glavu

Razne su nas verzije Harpoona na momente mamile, ali su se raspadale u ambisu prekinuta razvoja ili svađe sukobljenih timova developera koji su polagali pravo na kôd. Pored finaliziranog Naval Wara i pokojnog Harpoona, u razvoju imamo još dva slična projekta – Global Conflict Blue, amaterski projekt grupice zanesenjaka koji nema mnogo veze s komercijalnim razvojem i u permanentnoj je beti, i igru izvrsnog radnog imena The Red Pill, koje je kasnije promjenjeno u neku nepamtljivu wargamersku glupost tipa Warfare Operations: Tactics Command, ili što već (na tragalicama je, ako ste zainteresirani, i dalje možete naći kao The Red Pill game, a idiot je tko joj je ikad promijenio ime).
U svim nabrojenim slučajevima riječ je o više ili manje realističnim strateškim ratnim igrama u realnom vremenu orijentiranim na suvremenu pomorsku tematiku.
Zašto je suvremeni pomorski aspekt izuzetno zanimljiv? U tehnološke su aspekte pomorstva vodeće sile ulagale ogromna sredstva, pa se simulirani rat, možda i više nego na kopnu, svodi na mentalnu igru šaha. U principu je najbitnija stvar prvi detektirati neprijatelja. Naizgled jednostavno; uključiš radar i nađeš ga? Pa – ne baš. Podmornice je nemoguće otrkiti radarom, a neotkrivena podmornica može izazvati pomor čak i među najjačom površinskom eskadrom. Također, kada se uključe radari – oni i protivniku odašilju signal kojem je lako odrediti smjer i u tom smjeru ispaliti nešto metalno, brzo i zlo.
Taktika kontrole emisija zove se EMCON (emission control, odnosno: buraz, ne pali radare i aktivne sonare ako nije nužno), i to je samo jedna od specijaliziranih kratica koje brzo naučite uputivši se u svijet suvremenih realističnih pomorskih igara. Još je jedna zgodna ASROC – anti-submarine rocket, odnosno genijalna stvar kada ispalite raketu koja odleti, recimo, 20 milja i onda s pomoću padobrana bućne navođeni torpedo.
Naval War odvija se u realnom vremenu, no pojedine faze ove šahovske igre mogu biti jako dugotrajne, pa imate mogućnost ubrzavanja dva, četiri, osam ili više puta. Sustavi detekcije, kao i oružja, dosta su realno odsimulirani, pa se spremite na to da znate točlnu razliku između četiri-pet modela radara i dva-tri modela sonara te sličnog broja raznih tipova raketa, topova ili helikoptera koje možete lansirati s palube. U prosječnom scenariju imat ćete pod kontrolom 3-12 jedinica (brodova, aviona…) – ne čini se mnogo, ali s nekih možete lansirati zrakoplove koji onda postaju novi entiteti o kojima vodite brigu. Svakoj jedinici zadajete ROE (rules of engagement, odnosno pravila kada će samostalno otvoriti vatru i na što). Također određujete uređaje koji će biti korišteni za osmatranje: sonari; radari – da ili ne, i ako da – koji od nekoliko modela koje nosi svaki brod? Osim programiranja svake jedinice za samostalno djelovanje, možete, dakako, preuzeti i ručnu kontrolu nad svakim oruđem izravno zadavši cilj.
Naval War: Arctic Circle nije briljant, čak ni nebrušeni, ali u općoj oseci kvalitetnih igara s pomorskom tematikom, držat će nas u vijađu oceanom barem dok se developeri ne udostoje završiti bezočno ambicioznu igru “formerly known as The Red Pill”.