Nesavršena perfekcija

U prošlom ste broju imali priliku pročitati prve, na brzinu sklepane dojmove glede Diabla III. Zbog kratkih rokova za predaju teksta u odnosu na datum izlaska igre na tržište odlučeno je da pravi opis ostane za naredni broj kako bismo u miru sredili dojmove i izbacili mnogo realniji opis od onoga temeljenog na dva-tri dana igranja. Premda je po ocjeni na koju ste bez sumnje bacili oko vidljivo da nam je Diablo III definitivno prirastao srcu, moramo napomenuti da imamo i priličan broj zamjerki, od kojih će neke nesumnjivo biti ispravljene u narednim zakrpama, dok su neke dio igrivosti i nema šanse da će ih Blizzard ikada redizajnirati.

Loot naš svagdašnji daj nam danas
Dobro poznata igrivost prethodnika nadograđena je u svim aspektima, zbog čega Diablo III djeluje poznato, a istovremeno i toliko svježe da je teško povjerovati da se netko već ranije nije sjetio svih finesa zbog kojih ovoj igri popularnost rapidno raste. Počnimo redom – točnije, s klasama koje nisu nepoznanica, ali je mehanika koju koriste novost, barem za ovaj tip igara. Naime, sposobnosti koje likovi stječu napredovanjem jednim su dijelom preuzete iz World of Warcrafta, pa tako neke imaju vrijeme hlađenja, dok je druge moguće koristiti tek kada se ostvare određeni uvjeti i ako nasumičnim izborom igra odluči da je pravo vrijeme za to.

Bilo da ste veteran serijala ili potpuni početnik, ubrzo ćete shvatiti da gradite lika ne samo zbog dosezanja magičnog 60. stupnja razvoja, kada započinje hardcore zabava i lov na opremu – što je također preuzeto iz WoW-a – već zbog znatiželje što će vam bljesak na ekranu i poruka o novom nivou donijeti glede skillova. Ponekad je riječ o otključavanju neke nove sposobnosti, a nekad tek o novim runama koje djeluju na ranije stečene. Upravo to kombiniranje u letu, odnosno u bilo kojem trenutku, vabi igrače da isprobavaju razne kombinacije jer primjerice udarac s jednom runom može nanijeti više štete, dok s drugom vraća određenu količinu zdravlja – sve ovisi na koji način želite igrati.

Druga stvar koju moramo pohvaliti jest famozni loot koji ispada iz škrinja i samih čudovišta. Bez obzira na to radi li se o plavim predmetima ili onim kvalitetnijima, uvijek je zanimljivo promatrati statistike i uspoređivati ih s trenutnom opremom. Čak i ako nije bolja, uvijek imate izbor što napraviti s njom: možete je prodati ili kod kovača rastaviti i upotrijebiti za izradu novih predmeta. Iskustvo izrade ima svojih čari jer nikad ne znate kakve će magične sposobnosti izrađeni predmet imati, što, moramo priznati, ponekad rezultira ne baš najboljim kombinacijama.

Mnogoljudno šarenilo
Novac, odnosno zlatnici, u trećem poglavlju igra daleko veću ulogu nego ranije jer ga trebamo za školovanje NPC-ova, popravak opreme, kupovinu iste u aukcijskim kućama i kupnju dodatnih mjesta u inventaru. Odlična je stvar što su autori odlučili škrinju s opremom podijeliti među likovima, tako da je razmjena predmeta između njih jednostavna, dok je novac zajednički. Sjetite se samo koliko vam je stvari propalo u Diablu II samo zato što niste dovoljno čekali da server kreiranu partiju upamti ili se iz nekog razloga izbrisala uslijed stalnog ulaska i izlaska s likovima koji su nam teglili rezervnu opremu.
Sâm je ugođaj igranja jedinstven jer, koliko god puta prelazili iste dijelove, nasumično generirana čudovišta i tamnice uvijek vas tjeraju na oprez i iznenađenja su česta. Primjerice, nije rijetkost da na vas nasrnu dva-tri bossa s pratnjom ili par grupa elitnih čudovišta, što i nije baš najsjajnija situacija, no kudimo što se to ponekad zna desiti iste sekunde kad uletimo u novo područje nakon učitavanja, pa smo mrtvi prije nego što uopće vidimo tko nas je napao. Istina, ne događa se često, ali živcira.

Error 37
Ono što nas je ipak najviše iznerviralo jesu serveri. Na stranu prvi dan kada su svi kao sivonje bezuspješno utipkavali korisnička imena i passworde; govorimo o događajima koji su uslijedili. Battle.net se naime pokazao kao najslabija karika, pogotovo u udarnim terminima poput vikenda, kada se događaju neplanirani padovi servera ili ispadanja iz igre. Još je gora stvar što je u tom slučaju nemoguće zaigrati i solo kampanju jer se treba prijaviti na servis, a kako je on nedostupan, možete se lijepo slikati i psovati Blizzard, što smo u par navrata i napravili. Razumijemo antipiratsku politiku i slažemo se da nečiji trud treba platiti, ali je isto tako glupo dati novac za nešto što ne možemo koristiti kad nam se prohtije. Kad se samo sjetimo koliko je Ubisoft bio napadan zbog svog DRM-a, a sada nam to isto, pa čak i gore, radi i Blizzard.

Diablo III nije savršen, ali je definitivno nešto najbolje što smo zaigrali u posljednjih par godina. Ova smiona tvrdnja nije bez pokrića jer smo se uz novo poglavlje itekako zabavili – i još to radimo i ne naziremo kraj. Istina je da nam pati društveni život, lozinka od Facebooka zaboravljena je prije par tjedana, najposjećenije mjesto na Internetu postao nam je službeni forum Diabla III, a pad servera nam trga živce više od nogometne utakmice domaćeg prvenstva, no sve je to mala cijena koju smo spremni platiti za dugotrajnu zanimaciju – a to nam Diablo III upravo i pruža.