Priče iz davnine

King Arthur je, najkraće rečeno, spoj RPG-a i RTS-a, no nakon što se oporavite od zaljubljenosti u vizualni izgled igre, otkrit ćete da stvari i nisu toliko jednostavne kako se to na prvi pogled čini. Istina je da na strateškoj mapi pomičemo čovječuljke koji predstavljaju naše vojske i zapovjednicima nadograđujemo razne sposobnosti, baš kao što je istina da se same bitke odvijaju nalik na one u serijalu Total War, no sama priča, donošenje odluka kojima određujemo svoju vladavinu, odabir između kršćanstva i poganskih vjerovanja te još mnogo drugih elemenata čine ovu igru kompliciranom i zahtjevnom za prosječnog igrača. Da biste uspjeli u svom naumu ujedinjavanja engleskih teritorija, potrebno se dobro snalaziti u svim dijelovima igrivosti. Pojednostavljeno, bitke bez razvoja likova nećete dobiti; odabir krivih saveznika zbog površnog čitanja priče može uništiti sve što ste do sad stvorili; a tu je i računalo kojem blago varanje očito nije strano i njegova vojska kao da brže sakuplja iskustvo i napreduje.

Od velike je pomoći tutorial koji nam objašnjava osnove, koje su vrlo slične kao i u ostalim igrama, no opet dovoljno različite da previdimo neke ključne elemente. Primjerice, borbe. Kada se dvije vojske susretnu, započinje bitka čije okruženje nalikuje onom iz Total Wara. Jedinice su uglavnom klasične (strijelci, pješaštvo, konjica, kopljanici), a kasnije se pojavljuju i neki nenadani saveznici ili pak protivnici. Početna faza uključuje razmještanje formacija, no umjesto da nakon toga jurnemo na suparnika, valja osvajati kontrolne točke. Spomenute su postavljene na strateškim mjestima i neke od njih daju bonuse, no važnije je da onaj koji kontrolira više njih ima bolji moral, dok strani s manjkom moral polako pada i nerijetko će se desiti da izgubite unatoč brojnijoj vojsci samo zato što je protivnik kontrolirao više ključnih dijelova mape. Uz to, strijelci su debelo prejaki i definitivno predstavljaju najpoželjnije jedinice na bojištu, a i sami zapovjednici imaju specijalnosti koje ovise o njihovim ranijim odlukama.

Spomenute je specijalnosti najbolje shvatiti kao magije koje u pravom trenutku mogu okrenuti tijek bitke, što je naročito važno u kasnijim stadijima igre. Nakon svake bitke igra nam kaže koliko smo iskustva skupili te nam se nudi mogućnost poboljšavanja određenih sposobnosti samih jedinica. Kasnije, kad se igra razgrana, na strateškoj ćemo mapi udruživati vojske i one jače slati u prve redove, dok će slabije harati pozadinom. Ako vam se ne igraju bitke u stvarnom vremenu, izračun ishoda moguće je prepustiti računalu, no preporučujemo da sami povedete ljude u pobjedu – ili, ako niste pazili s kime se sukobljavate, poraz. Dakako, zadaci su sastavni dio svakog RPG-a, pa tako i ovog, no moramo priznati da smo razočarani njima. Naime, većina se svodi na razgovore i klikanje pravih odgovora uz eventualan put do određenog mjesta – i to je u globalu to.

Unatoč nedostacima, King Arthur predstavlja zanimljivu igru kojoj je potrebna dorada, no da ne kupujete naslijepo, obavezno prije vađenja kartice isprobajte službeni demo i zaključak donesite sami.