Unutarnji demoni

Kad pred sobom imamo igru s pogledom iz trećeg lica i potpunom slobodom kretanja, usporedba s Grand Theft Autom neizbježna je. No iako žanrovski slične, ove su dvije igre različite k’o pas i mačka. Ne samo da je Prototype daleko brutalniji, već sloboda kretanja nije ograničena isključivo na tlo jer se junak današnje igre može kretati po bilo kojoj površini, trkom se uspinjati uz nebodere, preskakati na krovove susjednih zgrada, padati s bilo koje visine bez ikakvih posljedica, pa čak i letjeti.

Da stvar bude bolja, ovo je samo dio njegovih silnih mogućnosti koje su mu autori odlučili dodijeliti i pritom malo zakomplicirati igrivost, no one srećom pred igrača nisu bačene sve odjednom, već ih stječemo s vremenom ili, bolje rečeno, kupujemo - o čemu ćemo prozboriti nešto kasnije. Iako je osnovna priča relativno kratka i moguće ju je završiti za dva-tri dana, Prototype nudi gomilu sporednih sadržaja i dovoljno razloga za tumaranje Manhattanom na kojem se radnja odvija, pa je čak i bez multiplayera dugotrajnija zabava zagarantirana.

Sam protiv svih

Ako ste zbog ranije spomenutih sposobnosti pomislili da je glavni junak priče neka vrsta heroja poput Supermana ili Spider-Mana, grdno ste se prevarili. Alex Mercer je daleko od takvog statusa zbog kojeg bi ga ljudi obožavali i lijepili njegove postere po zidovima, osim možda sotonista. On je jednostavno zamorac na kojem je vlada izvodila eksperimente i stvorila od njega demona bez ikakvog osjećaja za moralne vrijednosti, štovanje ljudskih života i materijalnih sredstava, a jedina je stvar koja ga pokreće osveta nalogodavcima koji su od njega napravili čudovište opakih sposobnosti koje malo tko ne bi volio posjedovati. Zamislite samo da u jutarnjoj špici u par skokova stignete na posao bez znojenja, prometnih gužvi i naguravanja s hrpom nervoznih putnika tramvaja od kojih većina kasni.

U što se naš junak pretvorio, saznat ćemo već u epilogu koji nas stavlja usred akcije u kojoj nemamo pojma koga mlatiti pa je najbolje šamarati sve redom: prolaznike, mutante, zombije, policiju, vojsku... To doduše nije neki problem, jer kako smo rekli, Alex ne pati od grižnje savjesti, a ni igra ne kažnjava kolateralne žrtve, pa je jedina briga slijediti strelicu koja nas vodi do cilja misije i mahnito pritiskati tipke gamepada s kojim je igranje ugodnije, no nakon navikavanja ni kombinacija miša i tipkovnice nije problematično rješenje. Nakon uvoda radnja se vraća par dana unazad kada započinje priča o Alexu Merceru, izbijanju virusne infekcije koja pretvara ljude u čudovišta i vladinim nastojanjima da je suzbije potpunom izolacijom Manhattana.

U početku će naš antijunak imati tek ograničene sposobnosti poput penjanja uz zgrade i brzog trčanja, što je vrlo atraktivno jer za njega ne postoje prepreke. Igra je koncipirana tako da Alex tijekom jurnjave automatski preskače automobile, ljude razmakne, javnu rasvjetu polomi i tome slično, bez potrebe da sami pritišćemo određene tipke. Kako napredujemo i ispunjavamo zadatke, nove sposobnosti postaju dostupne, pa naše kretanje postaje brže, možemo izvući kandže ili ruke pretvoriti u maljeve, dobivamo moći koje oštećuju više protivnika odjednom, kao i vjerojatno najznačajniju specijalnost: konzumaciju protivnika.

Upijanje znanja

Osim što konzumiranjem protivnika obnavljamo zdravlje, što je nužno jer nas u igri apsolutno svi žele ubiti, od određenih likova dobivamo nove sposobnosti i preuzimamo njihova sjećanja koja putem međuscena otkrivaju djeliće ogromne spletke usred koje smo se našli. Sva sjećanja je moguće i naknadno pregledati, no moramo napomenuti da su neka od njih, kao i određene sposobnosti, vezana uz likove koji nam se ne nalaze na putu tijekom rješavanja glavne priče, već izvan nje. To je onaj dodatni sadržaj zbog kojeg će vam Prototype oduzeti dosta vremena i natjerati vas na istraživanje okoline i uplitanje u sporedne zadatke i izazove.

Osim zadovoljstva zbog dobivanja novih moći, svaki pali protivnik i riješeni zadatak donose iskustvene bodove koje je moguće utrošiti na poboljšanje trenutnih sposobnosti, ili pak kupovinu novih, što možete obaviti u bilo kojem trenutku. Kako se popis puni, željet ćete ih sve posjedovati, a da bi njihovo korištenje bilo ugodnije, autori su osmislili izbornik s kojeg ih je moguće odabrati usred igre, dok za brži odabir postoje tipke koje ponavljaju posljednje korištene moći. Tako se primjerice u letu moguće transformirati u vojnika čiji smo identitet preuzeli kako bismo se riješili potjere, a u takvom su obliku moguće i neke dodatne sposobnosti poput pozivanja artiljerijskih udara. Nažalost, spomenuti zvuče opako, no u stvarnosti baš i nisu toliko jaki.

Od tehničkih detalja valja spomenuti odlične animacije likova, no okolina djeluje isprano. Sve zgrade imaju iste ponavljajuće uzorke od temelja do vrha, uz vrlo malo unikatnih orijentacijskih građevina, pa se bez pogleda na kartu vrlo teško snaći. Glede ranije spomenutih sjećanja drugih likova koje konzumiramo također imamo zamjerki jer su neka smislena, dok druga nećete shvatiti ni nakon desetog gledanja - ili mi propuštamo važne detalje, ili su ih autori sklepali tek toliko da nakrcaju sadržaj.

Unatoč sitnijim nedostacima, Prototype je igra u kojoj će većina igrača uživati, pa ako ste željni dobre akcije i ne želite da vas tijekom zabave muče moralne dvojbe, slobodno je nabavite - ako već niste.