Lovac i lovina

Za razliku od prvih dijelova, Resident Evil 5 je akcijska horor igra u kojoj ćemo se više zgražati nad kreaturama koje samo japanski čudaci mogu izmisliti nego trzati se od iznenadnih uleta čudovišta kojima se nismo nadali. Ne kažemo da šokova nema; ima ih, no toliko su rijetki da dođu i prođu bez potrebe da o njima duže razmišljamo ili ih prepričavamo osobama koje su to voljne slušati. Ako ste vjerni ljubitelj serijala, ime Chris Redfield bit će vam odmah poznato, no da sad ne pričamo o njegovoj prošlosti, recimo da je isti član Bioterrorism Security Assessment Alliancea ili skraćeno BSAA-a, poslan u Kijuju, izmišljeno područje u Africi u kojem je primijećeno korištenje biološkog oružja.

Oku je ugodnija njegova pomoćnica koja ga dočekuje na terenu, također operativac BSAA-a, gospodična Sheva Alomar. Spomenuta je navodno upućena u lokalna događanja, no već nakon par minuta igre će se na vlastito iznenađenje naći usred hordi demonskih zombija i ostalih neprirodnih bića u koja su se lokalni stanovnici pretvorili.

Neumjerena pratilja
Ono što morate prihvatiti ako želite zaigrati Resident Evil jest potpuno drugačija kontrola likova od one na koju smo navikli u ostalim pucačinama. Naime, glavni je lik, ako ne trči, brz kao starac u posljednjim danima ovozemaljskog života, a dok trči, često mu promaknu detalji nužni za opstanak. Pod tim mislimo na mnogobrojnu skrivenu municiju, novac i opremu razasutu po svim kutovima područja kojima se krećemo. Srećom, njegova će pomoćnica više-manje uspješno sama razbijati stvari i otkrivati nalazišta, a ako zaključi (na neku čudnu foru) da smo propustili pokupiti nađene stvari, sama će ih uzeti. To u praksi dosta dobro funkcionira, no ipak savjetujemo da pretražite svaki kutak jer streljiva nikad dosta – i obavezno ga sami pokupite.

Naime, mlada je pratilja suviše rastrošna kad je o streljivu riječ i često će usred bitaka ostajati bez njega. Dobra je stvar što joj ga u bilo kojem trenutku možemo dodati, no je li to isplativo, ostavljamo da sami prosudite. Mi smo je, konkretno, u jednom dijelu igre koristili kao ravnopravnog suborca, eda bismo je, nakon što smo se opetovano uvjerili u njenu rasipnost, ostavili da se snalazi kako zna i umije te joj primarno dodijelili ulogu vatrene bolničarke koja nam je vidala rane u ključnim trenucima. Valja znati da je ipak morate čuvati od pogibije jer ćete u slučaju njene smrti morati krenuti od posljednje kontrolne točke baš kao da ste i sami poginuli.

Ranije u tekstu spomenuli smo novac koji je važna stavka za lakše igranje jer njime kupujemo dodatna oružja i nadograđujemo postojeća, što je prilično zgodna mogućnost. Inače, prije početka igranja opremu je moguće raspodijeliti među likovima, no opet napominjemo da se držite poslovice koja kaže da je Bog prvo sebi bradu stvorio i većinu municije utovarite u svoj ruksak. Ionako je, ako zagusti i vi ocijenite da su vam u određenom trenutku potrebne Shevine pucačke sposobnosti, predmete moguće pozvati putem numeričkih tipki i dodati ih suborcu u sekundi.

Umreženo uživanje
Sama akcija i pucnjava također su jedan od razloga zbog kojih se Resident Evil 5 neće svidjeti ljubiteljima klasičnih pucačina. Naime, korištenje vatrenog oružja i ciljanje je moguće isključivo dok glavni junak stoji na mjestu. Dakle, nema pomicanja lijevo-desno, skokova, izbjegavanja udaraca, ni bilo kojih drugih radnji na koje smo navikli. Znamo, i sami smo se tome čudili i bezuspješno pokušavali dokučiti gdje griješimo, no to je jedna od ne baš uspješnih dizajnerskih odluka koje ćete ili prihvatiti, ili zaboravite na igranje. Upravo zbog nje ćete se i nemali broj puta naći okruženi protivnicima kojih u nekim scenama ima prokleto previše i jedina je taktika otrčati na sigurnu udaljenost, zapucati, opet otrčati i tako dok ne riješite zagonetku ili sve jednostavno ne poubijate.

Inače, simpatično je kako su autori uspjeli utrpati i blisku borbu za koju kao da nas ohrabruju i nagrađuju efektnim scenama. Bliska se borba sastoji ili u vitlanju mačetom ili dovršavanju neprijatelja omamljenog vatrenim oružjem, što je moguće učiniti samo ako mu se dovoljno približimo i pritisnemo tipku za izvođenje specijalnog udarca. Njima je obdarena i naša suputnica koja ih izvodi čitavo vrijeme i pravo ju je zadovoljstvo gledati, no pazite da se ne zabuljite previše jer protivnici ne dijele vašu fasciniranost njenim gracioznim pokretima i ubrzo će vam biti za vratom.

Ono što nam se u čitavoj igri najviše svidjelo jest mrežno kooperativno igranje putem Games for Windows Livea, prilikom čega ulogu suborca preuzima drugi igrač. Tek tada postaje pravo zadovoljstvo tamaniti protivnike jer će ljudsko biće (osim ako je moron, a ima ih, nažalost, kao i u svakoj igri) više cijeniti svaki metak koji nosi i neće se prilijepiti uz vas kao da ste vezani pupčanom vrpcom. Ako već kupujete igru, obavezno isprobajte kooperativnu igru jer pridonosi općem dojmu koji je ionako uglavnom pozitivan.

Za sâm kraj, spomenimo da na grafiku uistinu nemamo prigovora; vidljivo je da je sve u igri napravljeno s mnogo pažnje i posebnim naglaskom na detalje, dočim je zvuk tijekom igre odličan, no u međuscenama glasovi kasne za titlovima i videom – nije neki strašan propust, ali može iritirati ako pratite priču. Sve u svemu, Resident Evil 5 je jedan vrlo zabavan naslov koji nudi vrlo mnogo zabave – pod uvjetom da volite ovakav tip igara.