Autor: Damir Radešić pet 2.12.2016 00:26 3 komentara

Izgubljeni u vremenu

Naslov koji krasi ovaj opis ne odnosi se na ekipu Firaxisa, već na naše druženje s novim izdankom serijala Civilization koji nas je, kao i svi raniji, potpuno okupirao i zbog kojeg smo na počinak lijegali tek kad se sunce pojavilo pod prozorom

Dok naši kolege pucaju po novom Battlefieldu, zapala nas je dužnost pozabaviti se nešto mirnijim povlačenjem poteza i planiranjem budućnosti naših virtualnih sljedbenika. Serijal Civilization, naime, dobio je svoje svježe izdanje koje smo dočekali s malom dozom sumnjičavosti, jer “petica” je ionako bila odlična, pogotovo nakon dvije ekspanzije, te nam se na prvi pogled činilo kako se njime nećemo predugo baviti. Nakon nekoliko desetaka sati možemo slobodno i sa zadovoljstvom priznati da smo bili potpuno u krivu te kako su majstori iz Firaxisa ponovno odradili fenomenalan posao i isporučili nam igru koju ćemo s vremena na vrijeme igrati sve do novog poglavlja za nekoliko godina, baš kao što smo to radili s prethodnikom do današnjih dana.


Opisati sve novosti nije nimalo lak zadatak, jer su developeri svaki element igrivosti na neki način nadogradili, počevši od samog izbora nacija koje ćemo voditi, trgovačkih ruta i barbara, pa do većih zahvata, poput smještaja gradova, jedinica i diplomacije. Prvu partiju zbog naše smo samouvjerenosti neslavno okončali, te se prisjetili da se pogreške i neznanje skupo plaćaju. Pomno izrežirane akcije napada na susjede mogu se izjaloviti u trenu, gradovi države koji su nas zdušno pomagali odustat će od daljnje potpore jer je suparnik u rezervi držao izaslanike i poslao ih u ključnom trenu, a religiozni fanatici svakim su nam potezom otimali dobar dio poreza samo zato jer se religijom nismo previše zamarali i više smo ulagali u znanost i vojsku. Na greškama se uči pa je svaki novi početak bio učinkovitiji od prethodnog.


Diplomatske muke
Nacije koje vodimo doživjele su neke izmjene pa tako zaboravite na antički Blitzkrieg s Njemačkom, koja je u prethodniku imala veliku priliku uništavanjem barbara u svoje redove uvrstiti nove jedinice i nakon nekoliko poteza doslovce pregaziti sve što im se nađe na putu. Nijemci sada kao bonus imaju posebnu industrijsku četvrt gradova koja je učinkovitija od konkurentskih te U-boats, nadograđene podmornice u kasnijem stadiju igre. Svaka nacija ima i određene prednosti vezane uz, primjerice, izgradnju svjetskih čuda, religiju ili, pak, neki drugi element, zbog kojih je unikatna, baš kao i njihovi vladari. Naime, svaki od njih ima neke ciljeve koji, ukoliko se kose s našim dostignućima, stanju vojske ili, primjerice, broju velikih umjetničkih djela, automatski rezultiraju nezadovoljstvom i zahlađenjem diplomatskih odnosa.


Srećom, u prozoru koji se bavi diplomacijom moguće je jasno bodovno vidjeti što nam ide u prilog, a u čemu smo razočarali susjede, pa je neke stvari moguće naknadno popraviti, iako ne baš sve. Gorgo, kraljica Grka, recimo, divi se nacijama s velikim vojskama, i gomilanje jedinica za obračun s Englezima gledala je kao pozitivnu stvar, a kako bismo malo popravili odnose s njom, zaratili smo sa spomenutima u istraživačke svrhe, jer prezire civilizacije koje ne ratuju. Rezultat naše objave rata bio je potpuno suprotan od očekivanog, jer nas je proglasila nasilnikom, baš kao i sve ostale civilizacije.


Inače, spomenuti sukob počeo je iskrcavanjem vječno dosadnih Engleza i uspostavom dva grada na našem kontinentu, a unatoč opetovanim zahtjevima, kraljica Victoria i dalje je uporno slala misionare koji su širili protestantizam. Trgovinom s Englezima naša je religija nekako uspjela postati glavnom u jednom njenom gradu, što je očito bio povod za javnu optužbu, a nakon toga je fino nagomilala snage uz našu granicu i vojsku masovno počela iskrcavati preko kanala. Logično da smo se morali braniti, i u tome smo uspjeli zahvaljujući nekoliko strateški smještenih fregata, koje su potopile većinu invazijskih snaga, dok su naše kopnene jedinice počistile ostatak, no kako smo rekli, odgovor na njene provokacije okarakterizirao nas je kao globalnu prijetnju. Riješili smo i to, bez brige, no to je tema za prepričavanje uz pivo.


Ubrzani razvoj
Vezano uz civilizacije, bivše socijalne politike u novom nastavku zamjenjuju civilne te funkcioniraju identično tehnologijama, odnosno valja ih istražiti na jednak način kao i znanstvena dostignuća. Njih donose razne karte s bonusima vezanim uz društvo, poput brže izgradnje naseljenika ili zlata po vjernicima koji pristupe našoj religiji, a veći napreci donose i pristup naprednijim uređenjima s više bonusa koje raspoređujemo svakim novim otkrićem. Znanstvena i civilna otkrića moguće je upola vremenski skratiti određenim postupcima pa je proučavanje ekonomije ubrzano, ukoliko ste izgradili dvije banke, a osnove letenja bit će brže dovršene ako imamo izgrađeno čudo Industrijskog razdoblja. To igračima koji vole paziti na detalje daje dovoljno prostora da strateški razvijaju civilizaciju i rapidno napreduju, što je na višim težinama itekako potrebno.


Vjerojatno najveća novost kojom su autori najavljivali Civilization VI je podjela gradova na četvrti, koje gradimo na okolnim područjima. Samo središte je mjesto gdje su nam dostupne tek neke građevine, a sve ostalo strpano je pod industrijske, znanstvene, vjerske i komercijalne četvrti, da ne nabrajamo sve redom. Vojna četvrt, primjerice, u početku može biti nadograđena vojarnama i štalama za konjicu, dok je u kulturnoj moguća gradnja umjetničkog i arheološkog muzeja. Četvrtima ujedno određujemo i opće smjernice vođenja razvoja odabrane civilizacije, uz napomenu da je prilikom napadanja većih gradova moguće osakatiti njihovu učinkovitost pljačkom i paleži tih specijaliziranih dijelova gradova, ukoliko je protivnik prejak za direktni napad ili bi on trajao predugo, uz neopravdane žrtve.


Vojne jedinice su, pak, kao glavnu novost dobile mogućnost grupiranja i stvaranja daleko jačih formacija, no valja reći da je ta opcija ograničena na slične rodove. Hvale vrijedno je to poboljšanje, s obzirom na to da smo kod većih ratova u prethodniku konstantno igrali šah s vlastitim jedinicama, pokušavajući oštećene izgurati u pozadinu, a svježe na prvu liniju, te se uvijek žalili na nedostatak prostora za manevriranje. Što se, pak, tiče graditelja koji su se vječito muvali po mapi, njihov automatizam sada ne postoji, već svaki izvorno može napraviti tri stvari nakon kojih nestaje, a ranije spomenutim kartama ili čudima tu je brojku moguće povećati. Ceste, jedna od najvažnijih stvari za brze intervencije, grade se, pak, uspostavom trgovačkih ruta, a one su itekako važne, kako za ekonomiju, tako i za razvoj gradova, poglavito onih koje osnivamo u kasnijim stadijima igre, i onih čija je potreba za hranom prerasla lokalne resurse.


Civilization VI u svakom je slučaju igra o kojoj možemo govoriti satima i utrošiti sve stranice Buga namijenjene “neozbiljnoj” grani IT-a, no kako to ne smijemo, jedini savjet je nabaviti igru, jer ovo je definitivno jedan od hitova koji će godinama biti prisutan na računalima mnogobrojnih igrača.

ocjena 94%
Tip

Strateška igra

Izdavač

Fireaxis

Plus

Koncept gradova, spajanje jedinica, civilne tehnologije

Minus

Manji bugovi, ništa naročito

Dojam

“Još samo jedan potez” prokletstvo je koje se i u novom izdanju Civilizationa ponavlja svaki put kad ga zaigramo

88% 3 ocjene posjetitelja

Sid Meier’s Civilization VI

ocjeni igru
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
pointer
0
diskutiraj na forumu