Zona se ponovno rađa

Kad se glupost i igra puna grešaka spoje, nije dobro, jednostavno nije dobro. Stalker: Clear Sky slijedi original, barem što se tiče količine bugova koji su došli s igrom – tako smo imali prilike dosta dugo uživati u lošim performansama i čestom rušenju na desktop bez nekog razumljivog razloga, ali pojavila se zakrpa, pa još jedna i još jedna. Kao da nikad ovo nismo radili u životu, nadogradili smo igru na verziju 1.5.05 i bam! Hvala što ste nadogradili, ali vaše spremljene pozicije više ne rade. Ispričavamo se. No u našu obranu, obično izbjegavamo krpati igre dok ih opisujemo jer ih želimo vidjeti u stanju nakon izlaska. U Stalkerovom slučaju, ne staviti zakrpu je na granici ludila.

Više strukture, više zabave
Čovjek bi očekivao da ćemo biti ljuti zbog ponovnog igranja ispočetka. I bili smo, prvih 10 minuta – no Clear Sky, prolog originalnog Stalkera, tako je divna igra da ga volimo bez obzira na sve greškice i grešketine.
Radnja se smjestila prije radnje originala i daje nam da istražujemo Zonu prije nego što je totalno podivljala. Imat ćemo prilike loviti istog lika kao u originalu, pogledati kako je područje izgledalo prije kraha te naići na dosta aktivne frakcije.
Odmah na početku treba reći da Stalker nije igra za svakoga; ne zato što bi bila nešto posebno inteligentna ili se nalazila u sferama koje razumiju samo filozofi, nego zato što je neuobičajeno teška po današnjim standardima.
Ali težina ju je učinila puno privlačnijom – ako ste mislili da je život u Zoni prije bio težak, sad ćete krv propišati! Protivnici su daleko organiziraniji, biti sâm znači biti pozivnica za mrcvarenje, novca nema, pljačkaju vas redovito, zadaci su teški, a nagrade nisu epske, ali vam omogućuju da preživite.
Cijelo područje je dobilo na živosti jer su se pojavile razne frakcije s kojima možete biti u dobrim odnosima, ali i ne morate. Možete im se čak i pridružiti ili ostati slobodnjak. Sve ima svoje prednosti i mane, no ono što je najvažnije jest ostati živ.
A to je teško jer teško naoružana vojska patrolira Zonom – najgore od svega je što ih je stvarno teško ubiti. Evo samo mali primjer s kojim ćete se brzo susresti: dok hodate cestom, pozovu vas u pomoć kako biste pomogli maloj skupini Stalkera da se obrani od vojske. Imate malo streljiva, a da bi vojnik pao morate mu isprazniti barem četiri patrone iz sačmarice u prsa! No njegov će vas rafal jako brzo pokopati – da ne biste pomislili da je ovo ravnopravna igra. O da, ovo pričamo o najlakšem nivou težine!
No stvari se lagano mijenjaju; prije ili kasnije doći ćete do boljeg oklopa i naoružanja, napraviti neke poslove za frakcije, nadograđivati oružje koje nosite (jedna od novina Clear Skya) i sve će se činiti lakšim. I onda će vas opljačkati. Uzet će vam prvo sav novac. Onda će vam kasnije uzeti i opremu (možete zeznuti igru i ponovno učitati taj dio, baciti oružje te ga nakon pljačke pokupiti na sigurnom području), poslati vas s običnim pištoljem da to sve vratite natrag. Nećete dobiti novac. Opet će vas nakon toga opljačkati. Igra kao da vas mrzi! Zapravo se radi o okrutnoj ljubavi – znate, dobro je to za karakter.

Darwinizam u praksi
Ali opet, čim vas više pritišću, to ćete biti borbeniji. I iskorištavati resurse koji postoje oko vas. Makar je Zona velika i možete lutati, dizajneri su odlično složili neke točke i zadatke da se poklope kako vi prolazite – tako ćete kroz neprijateljska područja prolaziti u skupinama s prijateljskim Stalkerima i boriti se rame uz rame. Bit ćete pokvareni i jedva čekati da ubiju nekog vašeg kako biste mogli uzeti njegovo oružje, ali osjećat će se neko primorano zajedništvo – ako se ne držimo skupa, nitko neće preživjeti.
Preživljavanje će stalno dolaziti u pitanje jer u Clear Skyu ima jako malo praznog hoda koji je u originalnom Stalkeru bio itekako očit. Ako ste na glavnom zadatku, obično možete uzeti i gomilu manjih jer će se njihovi ciljevi prije ili kasnije ispreplesti. Nema više straha da ćete morati trčati preko cijele mape samo kako biste nekome rekli da ste sve obavili. Tako je igra dobila na strukturi, ali su sami zadaci još uvijek tako napravljeni da će vas voditi svugdje – imat ćete prilike uživati u sitnicama koje bi inače mogle ostati sakrivene, vidjeti fantastične dragulje dizajna koji su rađeni sa strašću. Clear Sky svojim prednostima jednostavno šamara sve nedostatke.

Paljenje glasnica nije tako loše
Oni koji se pale na dobru grafiku sigurno se neće razočarati: engine je dodatno sređen; doduše, ne toliko optimiziran koliko nakrcan vizualnim delicijama. I konačno je tu podrška za DirectX 10 – koju nismo isprobali, ali tu je. Vremenske prilike su fantastične, a osvjetljenje, koje je u originalu bilo dobro, sad je skoro vrhunsko. Sviđaju nam se sitne igre poput vjetra koji nosi lišće i zbog kojeg isti čas stanete – jer znate, lišće obično leprša oko anomalija koje znaju trgati udove. No neki put je to samo vjetar!
Trebate čuti kako taj vjetar zavija, prava milina za uši! Ambijentalni zvuk je odličan, danju se čini kao pratnja, noću vas proganjaju zvuci iz mraka, a kad se sve to stopi s odličnom grafikom, imamo podlogu za atmosferu života. Doduše, ako isključite govor.
Engleska glasovna sinkronizacija je često stravična, makar kad malo bolje razmislimo, englesko-ruski nikad nije zvučao dobro. Znači li to da je ovdje posao onda dobro obavljen?!
S tom strahovitom mišlju vraćamo se igranju Clear Skya. Znamo da ćemo za par minuta biti razulareni silnim bugovima – zov Zone je za nas kao pjesma sirena; makar znamo da vodi u propast, nikako da joj se otrgnemo.