Jecanje pod opsadom

Originalni Stronghold, koji sada broji deset godina, još je uvijek prilično jedinstvena igra među RTS-ovima. U trenutku kada se pojavio bio je prva igra koja je dopuštala igraču da razvije svoj vlastiti srednjovjekovni grad i njegovu delikatnu ekonomiju, pa odmah zatim pošalje vojsku da je zgazi. S takvim mentalitetom djeteta koje skače na vlastitu pješčanu kulu, igra je postala automatski kultni hit.

Sedam pokušaja kasnije pred sobom imamo Stronghold 3, igru gotovo identičnu prvoj, s dodatkom 3D grafike. I ovdje kreću problemi. Povratak staroj formuli nije nužno loša stvar, no stvari poput pathfindinga i sučelja zbilja ne profitiraju od ignoriranja deset godina razvoja i evolucije. Vojnici, primjerice, napadaju protivnike samo dijelom svoje postrojbe, a ostatak bespomoćno trčkara uokolo dok ih neprijatelj masakrira. Inače bismo takav problem riješili naredbom attack-move, ali ona ovdje ne postoji. Sve ovo je naporno, ali nije nešto s čim tvrdokorna ekipa ne može izaći na kraj. Ili bi barem mogla, da nema bugova. Stvari poput jedinica koje se mogu odabrati klikom na jedan od tri nasumična piksela ili, gore, klikom na tratinčicu dva metra pokraj same jedinice uništavaju igrivost do te mjere da grafičke greške nećete ni primijetiti.

Ono što je zbilja iritantno jest trenutak kada sve u Strongholdu sjedne na svoje mjesto. Napokon ste uspostavili održivu ekonomiju, sredili ste svoje obrane, a vaša vojska je odlučila za promjenu poslušati naredbe. U tom trenutku se na površinu probija igra koju smo toliko voljeli u originalu. I baš kad počnete uživati, sve greške i bugovi se vraćaju i ostavljaju vas da frustrirano jecate.

U trenutku dovršavanja ovog teksta, dečki iz FireFly Studiosa užurbano su izbacili prvu od mnogih najavljenih zakrpi koje bi trebale riješiti ove probleme. Ako se takav tempo nastavi, moguće je da će Stronghold 3 ubrzo postati mnogo bolja igra pa fanovima preporučamo da prate razvoj situacije. Dotad vam savjetujemo da se suzdržite od ovog naslova.