Autor: Damir Radešić čet 30.3.2017 13:41 0 komentara

Po šumama i gorama

Ubrzo nakon kratkog beta testiranja, koje je pokazalo dio potencijala novog izdanka serijala Ghost Recon, dobili smo priliku isprobati punu verziju igre koja nije bez mana, ali svejedno nam je sjela iznimno dobro

Serijal Ghost Recon započet je prije 16 godina, i tijekom vremena pojavljivao se u odličnim i onim manje dobrim varijantama. Iako su ubisoftovci nemilice izbacivali nova poglavlja praktički na godišnjoj bazi, što je donedavno bila uobičajena praksa sa svim njihovim franšizama, od Future Soldiera, koji je bio posljednje punokrvno izdanje (ne računamo li, srećom ukinuti, pay-to-win multiplayer Phantoms) prošlo je punih pet godina, što su developeri pametno iskoristili, u prvom redu za detaljnije planiranje osnova.
Umjesto kreiranja novih priča, uz poznatu mehaniku scenarija koji se redaju jedan za drugim, odlučili su čitavu stvar preseliti u otvoreni svijet, koji ne samo da funkcionira dobro, već je jedan od najvećih i najbolje kreiranih koje smo vidjeli u takvim igrama. Uz brojna poboljšanja ostalih komponenti, Ghost Recon Wildlands također je odustao od daljnjeg zadiranja u budućnost započetog Advanced Warfighterom te nas vratio u mnogo realnije okruženje, uz opremu koja odgovara sadašnjosti ili je eventualno godinu-dvije ispred našeg vremena.


Meksikanci u Boliviji
Sama priča nije zagušena misterijima i preokretima kojima se nitko nije nadao te je od samog starta jasno tko nam je glavni protivnik, no dok ga se ne dočepamo, pred nama su deseci sati zabave i otkrivanja gomile sadržaja kojima svijet Wildlandsa obiluje. Ukratko, omanji meksički narkokartel Santa Blanca, predvođen El Sueñom, seli se u Boliviju, jer je majstor uslijed kojekakvih halucinogenih iskustava imao viziju stvaranja narkodržave i vlastitih polja koke, koju će prerađenu distribuirati na tržište SAD-a, Kanade i, uostalom, čitavog svijeta. U početku bolivijska vlada pokušava spriječiti njihove pothvate, za što je oformljena posebna postrojba vojske La Unidad, no nakon dvije godine ubojstava političara, novinara, sudaca i nevinih civila, sklapaju prešutni dogovor s kartelom kojim se zaustavlja nasilje, no predstavnici zakona okrenut će glavu na sve ilegalne poslove El Sueña i njegovih podanika.


Zbog nemogućnosti vojne intervencije, SAD u Boliviju šalje četveročlani tim Ghostova, kojima su dane potpuno odriješene ruke u provedbi “pravde” i uništavanju Santa Blance. Tu počinje naša priča, odnosno avanture lika kojeg prvo trebamo kreirati, na što smo utrošili mnogo više vremena no što smo planirali. Naime, detaljnost i opcije alata kojima naš bojovnik ili bojovnica nastaje, prilično su nas iznenadili, poglavito stoga što su se autori više fokusirali na kozmetičke elemente nego na, primjerice, veličinu poprsja ženskih likova, ili razmak između očiju, što je pohvalno. Takve stvari su u žaru borbe ionako nezamjetne, no kaubojski šešir i tetovaže na rukama, uz trobojnu maskirnu odoru, vidjet će svatko tko nam se pridruži. Kako bi stvar bila bolja, daljnje međuscene u igri koje prate priču i pojavljuju se nakon ključnih događaja, koriste upravo naše kreacije, što je veliki plus, no to je samo uvod, a prava stvar kreće nakon obavljanja prvog zadatka.


Naime, nakon što sa svojom tročlanom ekipom ispitamo jednog od šefića kartela, otvara nam se svijet od dvadesetak provincija i upola toliko ekosustava koji variraju od pustinja i kamenjara, do planina i gustih prašuma. Onako ugrubo, mapa je negdje tri puta veća od one iz Grand Theft Auta V, s kojim Wildlands dijeli nekoliko poveznica, počevši od mogućnosti vožnje brojnih vozila, do biranja sporednih misija, kojih je sva sila. Nažalost, kod takvih smo se prečesto našli u situacijama da nemamo blage veze zašto ih uopće obavljamo, osim za bonus iskustvo i dodatne resurse kako bismo dodatno poboljšali sposobnosti naše junakinje. Grane razvoja su, osim bodovima na dosegnuti stadij, ograničene i resursima poput hrane, nafte, lijekova i komunikacijskih alata, a njih nalazimo u samim područjima kojima se krećemo. Uz njih, često možemo naići na dodatne preinake za oružja kojima je moguće mijenjati glavne dijelove, što će se odraziti na njihovu učinkovitost.


Lagano s gasom
Pristup misijama ovisi samo o vašim željama i očekivanjima. Oni nestrpljivi, koji vole adrenalinsko napucavanje, odabrat će otvoreni juriš, koji doduše nije i najpametniji izbor. Uz dvogled i drona, koji nadogradnjama može postati i ubojito sredstvo, mnogo je sigurnije označiti sve protivnike i taktički napredovati, pogotovo u kasnijim stadijima igre, kada su neprijatelji mnogo opasniji, no nitko vam ne zabranjuje eksperimentiranje. Naprotiv, igra kao da potiče igrače na kreativno razmišljanje, i ako jedan pristup ne funkcionira, isprobajte drugi te naučite nešto što vam kasnije može sačuvati glavu.


Kao što smo rekli, u našoj šetnji šarenim i oku ugodnim područjima prate nas tri NPC-a, koji čak i nisu toliko stupidni kao u sličnim igrama. Dapače, prilično su otporni na metke, mnogo više od ljudskih igrača, što će dobro doći kad vas podižu iz kome na otvorenom terenu, a i nepogrešivi su ako govorimo o sinkroniziranom pucanju. Naime, to omogućuje označavanje do tri mete za suborce kada tu sposobnost razvijemo do maksimuma, s četvrtu preuzimamo sami, i na naš znak svi označeni će pasti kao pokošeni. Sinkronizacija ne funkcionira u kooperativnim igrama, što je i logično, već je samo pokazatelj meta, no čak i bez te mogućnosti, očito je kako su tijekom izrade developeri zamislili Wildlands upravo s “coop” igranjem kao primarnim načinom zabave.


Nažalost, već smo u uvodu spomenuli kako Ghost Recon Wildlands nije bez mana, a one se vuku još od bete, doduše u prilično manjem obujmu, no prisutne su. Kooperativni mod koji toliko hvalimo u okviru, u prvim je danima nakon izlaska bio prilično nestabilan. Nekoliko sati testiranja po danu uredno je bilo obilježeno s nekoliko ispada iz igara usred misija, a neke je igrače, uključujući nas, zadesio nezgodan bug koji bez nekog povoda smrzava igru na desetak sekundi, nakon čega se radnja nastavlja kao da se ništa nije dogodilo. Nadalje, vožnja automobila u najmanju je ruku čudna, i ako planirate igrati bez gamepada, ne stišćite gas do kraja, no čak i s njim, osjećaj je kao da vozilo lebdi. Nadamo se da će ti propusti ubrzo biti ispravljeni, no ranije spomenute nabacane sporedne misije bez smisla, koje čine veći dio igrivosti, nažalost neće, jer čine osnovu.

Zbrojimo li pozitivne i negativne dojmove, možemo zaključiti kako je Wildlands svakako vrijedan pozornosti svih igrača koji preferiraju taktičke pucačine, a posebice onih koji ga namjeravaju zaigrati kooperativno. Preporuka, u svakom slučaju. 

ocjena 84%
Tip

TPS

Platforma

PC

Plus

Kooperativno igranje, oružja, masa sadržaja, okruženje, različiti pristupi

Minus

Nestabilne konekcije, bugovi, sporedni zadaci

Dojam

Definitivno najbolji Ghost Recon do sada, s posebnim naglaskom na kooperativno igranje

82% 1 ocjena posjetitelja

Tom Clancy’s Ghost Recon: Wildlands

ocjeni igru
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
pointer
0
diskutiraj na forumu