Priče za male i velike

Nepisano je pravilo da su igre na temu filmova loše, uz rijetke izuzetke zbog kojih sa svakom novom gajimo nadu da će biti zabavna koliko i predložak. Problem je u tome što dizajneri obično slijepo slijede radnju filma ili pak skrenu u potpuno nepoznatom pravcu što rezultira mlakim prijemom kod kupaca koji su dali novac kako bi produljili filmsko iskustvo. Srećom, autori Toy Storyja 3 su odlučili krenuti drugim smjerom i premda u "kampanji", nazovimo je tako, oživljavaju neke poznate scena iz filma, u igru su uvrstili i potpuno otvoren način igranja zbog kojeg Toy Story 3 nije igra za jedno popodne, već naslov koji će potrajati duže.

Prije nego krenemo u opisivanje valja naglasiti da za potpuni užitak igrač u sebi mora imati bar djelić dječje znatiželje i maštovitosti, jer bez toga vam smiješni čovječuljci i relativno lagane zagonetke neće predstavljati nikakvu uživanciju. Sam početak na prvi pogled nije toliko spektakularan, čak naprotiv: nakon što se maknemo iz grada i uđemo u prvu misiju u kojoj kao Woody jurišamo za vlakom iz kojeg kasnije izbacujemo neprijatelje djeluje isprazno i nezanimljivo.

Kasnije stvari postaju daleko zanimljivije poglavito kad se Woodyju u avanturi priključe još dva lika, Jessie i Buzz Lightyear. Svaki lik posjeduje vlastite sposobnosti koje valja iskoristiti u određenom trenutku, poput primjerice Buzzove snage kojom baca ostale likove na povišena mjesta i preko nepremostivih provalija. Ukoliko se radnja odvija u kućama, provalije su uglavnom prostori između komada namještaja, što je stalan podsjetnik da pred sobom imamo malene igračke koje se moraju snaći kako znaju i umiju da bi došle do, primjerice, telefona kojeg su ljudi baš nezgodno postavili na povišeno mjesto.

Većina nivoa je uz par iznimaka odlično dizajnirana i prepuna bonus-predmeta koji nisu vidljivi na prvi pogled. Kao i u serijalu Lego, igrači koji vole sakupljati stvari i očistiti baš svaki nivo nesumnjivo će se na pojedine u Toy Storyju 3 vraćati i po nekoliko puta, no ono zbog čega će se vraćati samoj igri je otvoreni način igranja u kojem lunjamo malim gradom i ogromnim prostorom oko njega koji svakim trenutkom i skokom sve više otkrivamo. Iznenadilo nas je što u igri postoje zadaci, baš kao u kakvom RPG-u, koji su doduše daleko jednostavniji i u početku na dohvat ruke, no kasnije od nas zahtijevaju razumno razmišljanje i eksperimentiranje.

Osim rješavanja zadataka kojih je, vjerovali ili ne, gomila, i sam grad nije puka dekoracija već ga je moguće prilagoditi prema našim željama. Zarađenim novcem moguće je kupiti građevine kojima pak možemo mijenjati izgled, izgradnjom frizeraja građani će moći dobiti nove frizure, zatvor služi za zatvaranje kriminalaca koji rade nered i tako redom. Uglavnom, kako igra odmiče, sve više ćete shvaćati koliko je Toy Story 3 ustvari masivan i nakrcan sadržajem.

Naravno, Toy Story 3 će se u prvom redu svidjeti najmlađim igračima, kao i onima koji u igrama uživaju zajedno s članovima obitelji, no ako mu daju priliku, vjerujemo da će se najvjerojatnije dopasti i svima ostalima - ako ništa drugo, kao odmor od mnogo ozbiljnijih igara.