Diktatorske slatke muke

Premda mnogi developeri slijede utabane staze razvoja i kopiraju jedni druge, postoje iznimke koje nas tu i tamo uvjere da u svijetu igara još uvijek ima svježih ideja koje nas oduševljavaju. Među igrama koje su na papiru zvučale dosadno, no nakon što smo ih zaigrali nismo se od njih mogli odlijepiti, nalazi se i serijal Tropico, čiji smo treći nastavak dočekali krajem prošle godine.

Tropico je, ukratko rečeno, simulacija koja nas stavlja u ulogu vladara tropskog otoka na kojem turisti nemilice troše novac, narod stenje pod diktatorskom čizmom, a naše se odluke moraju slušati milom ili silom – vojnom po mogućnosti. Tropico 3 je, kao i svaki novi nastavak, u serijal donio mnoštvo inovacija. Ipak, poznato je da smo mi igrači zahtjevna publika koja uvijek želi nešto novo, pa nam je ekipa Haemimont Games nedavno priuštila ekspanziju koju će stari igrači znati cijeniti, a možda natjera i kojeg novog znatiželjnika da se okuša u diktatorskoj ulozi.

Prva stvar koja upada u oči jest nova kampanja s desetak novih otoka. Humor je i dalje važna stavka, što je primjetno tijekom cijele igre, ali i prilikom izbora samih misija, točnije njihovih opisa. Primjerice, već prva misija od nas traži da od otočana napravimo ljenjivce koji ništa ne rade i tako dignemo zadovoljstvo na određeni postotak; ili primjerice od otoka koji ne može imati industriju napravimo turistički raj širenjem glasina o chupacabri, mitskom biću koje navodno siše krv stoke.

Kako bi osvježili samu igru, osim dizajna novih otoka, autori su neke stare građevine grafički doradili, ali uveli i nove poput marine, odlagališta otpada ili novih sadržaja za turiste. Okolinu je moguće ukrašavati novim dekorativnim elementima, dok nas posebno raduju sitni dodaci. Primjerice, klikom na farmu sada je moguće saznati za koliko mjeseci možemo očekivati žetvu, dok je politička scena obogaćena frakcijama koje imaju svoje zahtjeve, čije ispunjavanje donosi bolje odnose i manju mogućnost bunta. Kao pravi diktator, sada svoju moć između ostalog možemo iskazivati štampanjem vlastitog novca (sa svojim likom, dakako), a ne treba zaboraviti ni na odnose s vanjskim partnerima, SAD-om i Rusijom. Kako s jednom stranom suradnja raste, druga negoduje, no nijednoj se neće svidjeti dovršetak nuklearnog programa koji pred obale donosi gomilu ratnih brodova.

Ono što je u čitavoj priči najvažnije spomenuto je već na početku: dugotrajnost. Svaka misija Absolute Powera, naime, nudi sate i sate zabave ma koliko jednostavno zvučala i svaka je posebna na svoj način. Moramo priznati da nas je pomalo živciralo dugo vrijeme izgradnje pojedinih građevina, poput aerodroma i sličnih velikih projekata, no to su sitnice na koje se lako naviknuti i koje jednostavno treba prihvatiti takvima kakve jesu.

Realno gledajući, jedina su mana ove ekspanzije rijetki, no uočljivi bugovi, od kojih je najgori onaj s prometnim gužvama, te činjenica da Absolute Power nije samostalni dodatak, već je potrebna instalacija originalnog Tropica 3. Zbog toga će zainteresirani koji potonji nemaju vrlo teško izdvojiti novac za dvije igre, što je uistinu šteta s obzirom n to da Tropico 3 nudi dovoljno razloga za nabavku.