Bug Online

Arch nam od samoga početka instalacije pruža pristup do vodiča na instalacijskom mediju, tako da kada nam neka stvar nije jasna, možemo pogledati što je uopće to i kako se točno odlučiti. Naoružan takvom pomoći nitko se ne bi trebao bojati barem isprobati Arch, ali ako još niste skupili hrabrost, evo nekoliko stvari koje će vam u tome pomoći.

Svaki fork (novi program koji nastaje odvajenjem od glavnog projekta), nastaje zbog nezadovoljstva jednoga ili više korisnika nekim aspektom ili funkcionalnošću aplikacije. Tako je nastao i Arch, kada je Judd Vinet u ožujku 2002 godine došao do zaključka da nema distribucije koja bi odgovarala svim njegovim potrebama. Uzeo je tako ideje iz distribucije CRUX i nadopunio ih svojim zamislima. Zbog manjka vremena za rad na projektu u tolikom opsegu vodstvo nad projektom predao je krajem 2007. godine Aaronu Griffinu. Do danas je izašlo 12 izdanja instalacijskih slika (ISO image). Navedena izdanja ustvari su snimke trenutnoga stanja paketa u vremenu objavljivanja, ali to nisu verzije distribucije kao takve, već tzv. rolling release.

Rolling release

Kako smo spomenuli frazu rolling release, vrijeme je i da ju objasnimo jer je to jedna od boljih i jedinstvenih strana Archa. U osnovi je to način u kojem ne poznajemo verzije distribucije kao takve, nego se paketi obnavljaju dnevno. Takav sistem otklanja potrebu prelazaka sa verzije na verziju same distribucije kod kojih se često pojavljuju problemi s nekompatibilnošću, a obično smo prisiljeni prijeći na noviju verziju ako želimo imati podršku razvojnog tima. U teoriji korisnik može s izborom distribucije koja se drži rolling releasea uzeti i najstariju sliku, obaviti instalaciju te će nakon ažuriranja sistema imati isti softver kao netko tko je koristio najnoviju sliku za instalaciju sustava. U okviru koji opisuje Pacman možete pročitati više o tome kako napraviti update sustava te neke druge stvari kao što su instalacija novih paketa, brisanje, itd.

KISS (keep it simple, stupid) vodeće je načelo distribucije. Arch teži tome da svaka stvar bude napravljena čim jednostavnije (jednostavno kao bez nepotrebnih dodataka, promjena i komplikacija). The Arch way ili Archov način opisuje 5 stvari kojih se drži razvojni tim, a to su: jednostavnost (elegantan te minimalistički pristup razvoju), točnost kôda, otvorenost (uklanjanje granica korisniku kod podešavanja sustava), orijentiranost ka korisniku i sloboda izbora (osnovna instalacija dolazi samo sa 100% nužno potrebnim aplikacijama za funkcioniranje sustava). Već tijekom instalacije je vidljivo u čemu je stvar. Kroz nju putujemo preko dijaloga, te uređivanjem tekstualnih datoteka podešavamo sve parametre budućeg sustava. Jednom kad je sustav postavljen, naš najbolji prijatelj postaje uređivač teksta jer nam omogućuje pristup datotekama u kojima mijenjamo postavke. Svaka stvar u njima je odlično opisana kroz komentare, tako da je prilagodba osobnim potrebama potpuno bezbolna.

U biti nas odabir Archa više-manje prisiljava da čitamo dokumentaciju. Često se to svodi na neki “kopiraj i zalijepi” u terminal, ali ako nas stvari interesiraju, možemo iz svakog pojedinačnog podešavanja sustava naučiti interesatnih novih stvari. Uzimimo kao primjer instalaciju VirtualBox virtualizacijskog programa. Ako ga instaliramo pod Ubuntuom, nekoliko puta kliknemo i stvar radi. U slučaju Archa, potrebno je nakon same instalacije dodati potreban modul u init, ručno dodati korisnika u odgovarajuću grupu itd. Na svakom koraku naučimo nešto novo - od toga kako se učitavaju dijelovi sustava pri podizanju do toga kako dodavati korisnika u određene grupe, te zašto je taj korisnik baš u toj grupi. Ubuntu nam sve te stvari malo prikrije, što nije nužno loše svojstvo za neke korisnike koje detaljni rad sistema ne zanima, ali za naprednog računalnog znalca, to su stvari koje znaju biti zanimljive.

Razlika između većine distribucija i Archa je i u tome da Arch koristi za podizanje računala init framework, bolje poznat iz BSD sustava, a ostale distribucije se oslanjaju na System V i korištenje runlevela. Init način pruža inicijalizacijsku skriptu, primjerice /etc/rc, koja određuje kako će se sustav pokrenuti. Takav pristup nam pruža jednostavnost pri ručnoj prilagodbi boot procesa, koja zna biti komplicirana pri korištenju načina s runlevelima.

Kriterija za to jeste li vi pravi za Arch ili on za vas ima mnoštvo. Pokušajte odgovoriti na sljedećih nekoliko pitanja. Zanima li vas pri pogledu na neku stvar kako i zašto radi, želite li potpunu kontrolu nad računalom i ne volite da računalo kontrolira vas, želite li isprobati neko od ekstravagantnih grafičkih sučelja, ili vam se jednostavno sviđa ime ili logotip, ili ako želite samo imati najnoviji Amarok u kvartu, Arch bi mogao biti prava stvar za vas. Na vama je sada samo da odsurfate na njihovu internet stranicu, skinete ISO te pokušate sami.