Bug Online

Na početku diskusije o temi u podnaslovu potrebno je riješiti dvije nedoumice. Prva se tiče imena proizvoda, a druga tehničke izvedbe. Do prije nekoliko tjedana naziv “Google Chrome” se odnosio samo na jednu stvar, web browser tvrtke Google. Brojni korisnici koji su ga isprobali mogu posvjedočiti da se radi o vrlo solidnom browseru čije su glavne osobine odlična brzina i dobra podrška za standarde.

Međutim, Chrome nije preko noći postao najpopularniji proizvod na svijetu iako ne stoji naročito loše u statistikama korištenja (često bolje od Opere). Naziv “Chromium” se pak odnosi na jezgru ovog browsera čiji je kôd otvoren pod vrlo liberalnim licencama. Ova jezgra browsera dovoljna je za korištenje browsera i u praktičnom joj smislu nedostaju samo neki dijelovi za koje postoji neki legalni razlog – na primjer, video kodeci. U vrlo realnom smislu, Chromium s nekim komercijalnim dodacima čini Chrome. Mala istraga o jeziku govori da se “chromium” odnosi na čisti kemijski element, a “chrome” na ovaj element upotrijebljen u neku svrhu na ili sa nečim drugim. Nazivi “Chrome OS” i “Chromium OS” se analogno tome odnose na operacijski sustav iz Googlea čiji je najvidljiviji dio je web browser – ovisno o tome govori li se o Googleovoj ili otvorenoj inačici sustava.

Tehnički detalji oko Chromea nisu naročito uzbudljivi. Nalik drugim proizvodima Googlea, radi se o ideji čije je vrijeme došlo i koja je implementirana koristeći uglavnom poznate tehnologije, moguće na malo neobičan način i za puno veću publiku nego ranije. Gledajući širu sliku bez specifičnih detalja, Chrome OS se ne razlikuje od prosječne distribucije Linuxa koja odmah nakon učitavanja pokreće Chrome browser. Prethodno je ipak potrebno logirati se u sustav s Googleovim univerzalnim loginom, koji se koristi u browseru za Googleove aplikacije. Osim ovih, u svojevrsni izbornik aplikacija ugrađene su još neke konkurentske aplikacije, forme radi, ali nitko ne sumnja što su zvijezde sustava. Osim za korištenje web aplikacija, browser se koristi i za druge vrste interakcije s računalom – na primjer za upravljanje mrežnim uređajima (žičanim i bežičnim) i USB memorijama.

Google je u detaljima

Za razliku od velike većine distribucija Linuxa, Chrome OS svoje korijene nastoji što više skriti. Korisnici bez tehničkih znanja i oni kojima nije naročito stalo što se događa ispod grafičkog sučelja, nikada neće primjetiti da se radi o nečemu što ima veze s Linuxom. Štoviše, vjerujemo da je značajan dio dosadašnjeg vremena razvoja Chrome OS-a uložen u sakrivanje Linuxa, što je potez koji možemo samo najozbiljnije pohvaliti. Za razliku od Androida, koji je izgrađen također na jezgri Linuxa, ali gdje je korisnički dio (aplikacije, grafičko sučelje) posve posebno izrađen, u Chrome OS-u se još uvijek radi o X11 sučelju. Iako se u osnovi radi o sasvim običnoj instalaciji Linuxa (do koje se može doći uz nešto truda), to je sasvim nevažno.

Hardver se automatski detektira i konfigurira, što je trenutno jedino područje gdje se mogu naći problemi (na primjer: virtualno računalo u VirtualBoxu koristi samo fiksnu rezoluciju 800×600 bez mogućnosti povećanja).
Od ogromne je važnosti za primjenu detalj da se računalo s Chrome OS-om podiže, od početka učitavanja do login dijaloga, za svega nekoliko sekundi, te da sve skupa radi besprijekorno na virtualnom računalu sa 256 MB memorije.

Trenutno je stanje projekta takvo da ga i Google naziva “pre-alpha” – pokazuje otprilike smjer u kojem se želi ići, ali trenutno nije naročito upotrebljiv osim za testiranje. Stoga je razumljiva količina nagađanja oko toga koja je budućnost projekta i na koji će se način iskoristiti.