prodaja@kockaikugla.com hr@kockaikugla.com vjeko.kovacicek@kockaikugla.com info@kockaikugla.com mail@kockaikugla.com webmaster@kockaikugla.com admin@kockaikugla.com kockaikugla.com web.kockaikugla.com www.kockaikugla.com

Bug Online

Aktualnosti - Kako propadaju startup tvrtke

Svaki propali startup neuspješan je na svoj način

Solyndra, najveći startup koji je propao, ukupno je skupio 1,2 milijarde dolara, a američku je vladu prevario za više od pola milijarde
Solyndra, najveći startup koji je propao, ukupno je skupio 1,2 milijarde dolara, a američku je vladu prevario za više od pola milijarde

Službeno, CB Insights je “istraživačka”, odnosno “analitička” (intelligence) tvrtka koja se bavi tehnološkim tržištem, ponajprije još neizlistanim kompanijama. U stvarnosti, to je neki križanac tehnološkog portala (novinarstvo), konzultanta, i nešto ozbiljnije analitičke tvrtke, u koji su te djelatnosti simbiozom evoluirale. Izlazni proizvodi nisu neke posebno sofisticirane analize za koje su potrebne složene matematičke i statističke tehnike. Uostalom, da se i proizvede nešto što je u analitici tehnološkog tržišta složeno kao svemirski brod, to već sutra ne mora biti nimalo važno. Šteta resursa. Dio materijala je besplatan, kako to u mrežnoj ekonomiji ide, a posao se financira od specijalnih projekata, konferencija, sponzorstava, privatnih ugovora i slično.

 

Portal CB Insights služi za stvaranje imena konzultantima i reputacije tvrtki. Zato se “u izlogu” navodi koliko su ih puta citirali vodeći mediji, od New York Timesa, do Bloomberga i Wall Street Journala, a koji ih uglavnom nazivaju “istraživačkom tvrtkom”. Najvažniji i najkorisniji posao koji CB Insights obavlja jest praćenje onoga što se događa na tehnološkoj i investitorskoj sceni, i prikupljanje primarnih podataka koji se onda nekako slože da mogu poslužiti kao početni uvid. Ozbiljniji materijali rade se prema narudžbi, za poznatog kupca. To je biznis model vrijedan opisa. Osim toga, ima nešto i u karakteru CB Insightsa, što privlači pozornost. Malo je tu šminke etabliranih konzultanata i analitičara, više izravnog obraćanja, skoro pa na “ti”. Osnivač je Indijac Anand Sanwal, konzervativni biznismen, koji – prema vlastitim riječima – ne zapošljava novog čovjeka dok ne poveća prodaju.

Anand Sanwal, konzervativni indijski biznismen, koji prati nekonvencionalno startup tržišteAnand Sanwal, konzervativni indijski biznismen, koji prati nekonvencionalno startup tržište

Sasvim suprotno prevladavajućem startup modelu, prema kojem se prvo prikupi novac, zatim zapošljava talente, a onda kreira ideju. Ako se do proizvoda dođe, uspjeh je već na vidiku, iako ni tada još ništa nije sigurno. Prethodni zaključak izgleda kao ironija, ali proistječe iz podataka koje je CB Insights prikupio o tome kako je propalo više od 200 startup tvrtki. Poslije, kad se pokazalo da je to za čitatelje ispalo wow, Sanwal je proveo i neku prilično rudimentarnu analizu na oko sto tvrtki, zatim je analizirao najveće startup propasti, pa je analizirao preuzimanja startup tvrtki koje su propale ili bi propale, no preuzimač je zaključio da zapošljavaju vrlo talentirane ljude. Uglavnom, tih je analiza, iz ovog i onog kuta, sve više. Slijedom CB Insightsa, ni ja neću dati nekakvu znanstvenu i definitivnu analizu o propastima startupa. Ovo je više jedan pregled na temelju dostupnih podataka.

 

Preuzimanje talenata

 

Možda najzabavniji, ali i najozbiljniji, uvid izdvojio sam iz pregleda fenomena koji CB Insights naziva “acqui-hire”, to jest preuzimanje tvrtke radi kupnje njezinih zaposlenika. Taj, “relativno novi fenomen”, prije tri godine bio je u uzletu, no već lani mu je, pisao je CB Insights, “došao kraj”. Sredinom 2015. godine Google, Facebook, Dropbox kupovali su sve na što su bacili oko. Danas biraju.

 

To je, naravno, najbolji način na koji startup tvrtke “propadaju”. Najbolji za te tvrtke, ali može biti odličan posao i za preuzimača. U televizijskoj emisiji o Agrokoru Milan Račić ustvrdio je kako je Agrokorova internetska prodaja Abrakadabra neuspjeli pothvat. Objašnjenje je možda upravo u tome što ju je Agrokor razvijao sam, u kući, od nule, pa je i na predstavljanju tvrtke bilo lako uočiti tipičnu, Agrokorovu, prenaglašenu poslovnu kulturu. Umjesto da je potražio nešto na tržištu. Uostalom, u isto vrijeme kad je Agrokor lansirao Abrakadabru (regionalni Alibaba, kako se znalo provući u javnosti) Walmart je kupio Jet.com, sličnu tvrtku za tri milijarde dolara. Nije taj posao razvijao u kući.

 

Dakako, u potpunosti je u ovom trenutku neukusno s visine gledati na Agrokor, no više je ovdje riječ o ukazivanju na različite poslovne kulture. U našoj zemlji, mladi radije traže zaposlenje nego što se iskušavaju u vlastitom biznisu. Vjerojatno će propasti, ali nešto će naučiti, nekog će upoznati, netko će ih zapaziti. U pravom biznisu, pogotovu današnjem, to se cijeni, više nego marljivost i odanost šefu. Evo kakve efekte na tržištu rada proizvodi preuzimanje radi kupnje talenata, a o čemu piše CB Insights:

 

“Godinama ste zaposleni u Googleu, Salesforce.comu ili Yahoou. Radite odano. Noćima, vikendima. Godinu za godinom. Sustizali ste nemoguće rokove. Izveli ste nemoguće projekte. A kao nagradu, možda vas pozovu na kompanijsku proslavu. Daju vam još dva dana godišnjeg i majicu s kompanijskim logom. A taj frajer, koji sjedi za stolom do vašeg, i koji je u kompaniji zaposlen prošli tjedan, dobio je godišnju plaću od milijun dolara, samo zato što je napravio neku internetsku foru, koja će u svakom slučaju propasti, ali je privukla veliku pozornost medija.”

 

Dajte otkaz!

 

CBInsights zaključuje: Želite li pravu lovu, dajte otkaz! Iako o čuvenim preuzimanjima posljednjih godina svi sve znaju, vrijedno je ponoviti da su u tim prilikama zaposleni sjajno prošli: Kad je Google kupio YouTube sa 65 zaposlenih za 1,65 mlrd. dolara, to je bilo 25 milijuna dolara po zaposlenom, kad je Facebook kupio Instagram s 13 zaposlenih za milijardu, platio je 77 milijuna po zaposlenom, a WhatsApp s 55 zaposlenih plaćen je 19 milijardi dolara, što je 345 milijuna po zaposlenom. U većini slučajeva upravo ti zaposleni imali su udjele u tvrtkama, i svoju sreću da se zateknu u pravom trenutku na pravom mjestu naplatili su nevjerojatno visoko.

 

Ti, svima poznati primjeri, nisu, naravno, tipični za preuzimanje talenata. Ustvari, američki primjeri nisu primjereni našem okruženju, ali neka se logika može pronaći, neki se zaključci mogu izvesti. Ne dobiju prilikom preuzimanja zbog talenata svi jednako. Kad je takav lov za talentima bio na vrhuncu, najviše je dobivao vodeći (top) inženjer i – kako bih to preveo – product manager, onaj tko je kreirao i upravljao proizvodom, njegovim tržišnim razvojem. U američkim okolnostima oko 1-2 milijuna dolara, na četiri godine. Teško je zaključiti koliko bi to bilo kod nas.

 

Zombiji

 

Zanimljivo je i da su neke startup tvrtke, koje bi uspjele skupiti dovoljno novca, a ne bi imale dovoljno ljudi, također znale kupovati druge startup tvrtke. Acqui-hire, naravno, nije pravi primjer “propasti” startup tvrtki. Uobičajeno, one startup tvrtke koje je CB Insights analizirao, propadale su nakon 20 mjeseci od prvog novca. U prosjeku, uspijevale su skupiti 1,3 milijuna dolara, no najveća većina umrla je prije nego što je uspjela skupiti milijun dolara. Dakako, i u Americi, neke nikad nisu umrle, nego kao zombiji još lebde i lutaju sajmovima i prezentacijama, nastojeći se nekako utrapiti.

 

Prema posljednjoj analizi, od 1000 startup tvrtki, osnovanih između 2008. i 2010. godine, njih 70 posto definitivno je propalo, više od pola nije od osnivanja dobilo drugu rundu financiranja, a više od tri četvrtine nije uspjelo steći treću rundu financiranja (ili joj nije trebala). Od njih tisuću, devet je uspjelo probiti milijardu dolara i uvrstiti se u tzv. “jednoroge”. Među njima su, naravno, Uber i slični. No, ponavlja CB Insights, ne postoji nešto kao osmrtnica za startup tvrtke.

 

Utoliko, analitičari zaključuju da je ustvari vrlo teško otkriti njihov kraj. U analizu su uzeli one koje su objavile da je gotovo, i objavile, često pod stresom, zašto je priči došao kraj. U izvješćima medija o bankrotu ima dosta tipičnog američkog cinizma, skoro kao u Dalmaciji, pa ne treba zamjeriti ako nešto od toga završi i ovdje. Nije nikakvo naslađivanje, naprotiv.

 

Sektori

 

Korisno je znati i kojem su tržišnom sektoru najčešće pripadali oni koji su propali. Od najbrojnijih do najmanje brojnih propasti, u razdoblju od 2013. godine, sektori ovako stoje: ljudski resursi; pohrana podataka; poslovna inteligencija, analitika i upravljanje (performance management); vijesti i rasprave; računovodstvo i financije; odjeća i dodaci; aukcije i oglasi; video; glazba; marketing i oglašavanje; društvene mreže.

 

Najviše propalih startup tvrtki je u internetskom sektoru, ali najviše, oko 70 posto, osniva ih se i u tom sektoru. Ulaganje se čini malim, a vidljivost nadomak ruke. Naravno, ni konkurencije ne nedostaje; to je ta nepovoljna okolnost. U izvješćima o propasti često se primjećuje da su pokretači startup tvrtki iznenađeni kad uoče kako nisu jedino oni došli na neku sjajnu ideju. Doduše, tržište je nerijetko već monopolizirano. Servis za pohranu fotografija Picturelife zatvorio je svoja vrata godinu i pol nakon što je kupljen: “Nitko više nije zainteresiran za pohranu fotografija u oblaku”, stigla je izjava iz Picturelifea. “Google i Amazon preuzeli su cijelo tržište.”

 

Zbog prejake konkurencije velikih igrača, propala je još nekolicina ambicioznih startup tvrtki. Change tip, tvrtka za plaćanja malih računa (mikroplaćanja) imala je sreću. Umjesto da propadne, njezine je poslove i ljude preuzeo Airbnb. Startup kompanije nerijetko propadaju zato što se bave onime čime se svi bave. Tako su hit digitalni uređaji koje, poput sata ili ogrlice, nosimo na sebi i njima mjerimo otkucaje srca, broj koraka i druge pokazatelje tjelesne spremnosti. Samo rijetke tvrtke u tom sektoru uspiju. Jedna od njih, uspješnih, hrvatski je Belabeat. Konkurent Angel, jedna serija “trackera” (među ostalim i za djecu, u nekim slučajevima s posebnim potrebama), propao je jer dvije godine nije uspio organizirati proizvodnju.

 

Najveće propasti

 

CB Insights analizirao je i najveće propasti startupa. Prema njihovom uvidu, najveći startup koji je propao je Solyndra, koji je skupio 1,2 milijarde dolara od ulagača. Da, toliko je skupila od ulagača, nije to njezina procijenjena vrijednost na temelju skupljenih uloga, riječ je o proizvođaču solarnih panela po specijalnoj tehnologiji, koji je u bankrot otišao 2011. godine. Jedan od krimena koji se Solyndri stavlja na teret je i prevara vlade, u kojoj je skupljeno više od pola milijarde dolara.

 

CB Insights popisao je desetke i desetke startup kompanija koje su skupile preko stotinu do nekoliko stotina milijuna dolara i – propale. Vrlo je zanimljiv slučaj Cuecat, tvrtke i proizvoda, čitača za barkod u obliku mačke, a koji je sličan računalnom mišu. Razne su revije tiskale barkod svojih oglašivača, a s primjercima su čitateljima, odnosno pretplatnicima, poklanjali čitač. Cuecat je, kad bi očitao barkod, trebao voditi na internetske stranice proizvoda ili proizvođača. Međutim, nitko od čitatelja nije ga koristio. U Cuecat je uloženo 185 milijuna dolara.

Chacha, SMS usluga odgovaranja na pitanja “na govornom engleskom”, koja je od 2005. godine, kad je osnovana, skupila više od 100 milijuna investicija, definitivno je propala 2016. godine, iako je stvar otišla kvragu već 2013. godine. Management je to objasnio ovako: “Nitko se više nije oglašavao!”. Možda je stvar u tome što se nitko više nije služio SMS-om.

 

Treba dodati da su u propale tvrtke ulagali ozbiljni investitori te kako to nisu bili nikakvi početnici. U Chacha su, primjerice, uložili Bezos i Qualcomm, u Cuecat – General Electric i Coca Cola ...

 

Cinizmi

 

Bili su to nasumce izabrani primjeri propasti ozbiljnih ulaganja. No, kao što je rečeno, u nekim su slučajevima opisi razloga propasti cinični. SunEdison je tvrtka za postavljanje (ne za proizvodnju) solarnih polja, koja je napokon, u listopadu 2016. godine, proglasila stečaj, to jest zatražila zaštitu, prema čuvenom poglavlju 11 (Chapter 11), koje je posebno u razgovorima o Agrokoru volio spominjati Goranko Fižulić. Ukupno skupljeno ulaganje, prema CB Insightsu, je 176 milijuna dolara. Indianapolis Business Journal opisao je zašto je SunEdison propao:

“SunEdison je u osnovi dosadna građevinska kompanija, koja stječe povjerenje investitora tako da bude dosadna i izbjegava rizik. No, stariji direktori kompanije nisu željeli biti dosadni, oni su poželjeli biti tehnološka kompanija.”

 

OK, to su velike tvrtke. U Hrvatskoj ih nitko ne bi smatrao startup tvrtkama. Iako odgovaraju definiciji – brzorastuće, tehnološke, privatne (neizlistane) kompanije. Idemo, dakle, s nekim primjerima koji nam mogu biti bliži.

 

Tvrtka Scully podsjetila je na događaj u Hrvatskoj otprije petnaestak godina, kojeg će se stariji, pozorniji promatrači hrvatske informatičke scene, vjerojatno sjetiti. U to je vrijeme u Hrvatskoj entuzijastično otvoren put fondovima zajedničkog ulaganja, a prva prava izravna investicija bila je – kud će suza neg’ na oko – u jednu informatičku tvrtku. Čim je prva rata pozamašne svote sjela na račun, suvlasnik i direktor tvrtke kupio je od tog novca najluksuzniji automobil koji je u tom trenutku našao na tržištu. Zdrobio je oko 100.000 eura i više nije dobio ni kune.

Slična stvar dogodila se nedavno u Sjedinjenim Državama. Manageri startup tvrtke Scully, osnovane prije dvije godine, na striptiz i luksuzne automobile potrošili su oko 2,5 milijuna dolara ulagačkog novca. Scully je ulagačima prodao ideju digitalne motorističke kacige, na čijem razvoju ustvari uopće nisu radili, nego su putovali u egzotične krajeve i zabavljali se po noćnim klubovima. Vukovi iz Silicon Valleyja. No, za razliku od hrvatskog slučaja, američki će menadžeri završiti na sudu, a tvrtka u stečaju.

 

Jeftine ideje

 

Nekolicina tvrtki propalo je zato što su im poslovne ideje bile jeftine. Jedna se tvrtka nazvala Shelfie. Jasno, to je igra riječi između “selfieja” i police (shelf), i to je otprilike sva inovativnost koju je tvrtka smislila. Shelfie je trebao postati klub koji bi članovima omogućavao pristup elektroničkim knjigama, no tek nakon nekog vremena shvatili su ono što je od početka moralo biti jasno, da pokraj Amazona i Googlea nemaju nikakvih izgleda. Sličnu nemaštovitost pokazuju oni koji lansiraju robne marke Goggle i Vrideo.

 

Propadaju čak i internetske stranice za osamljene. Randeevoo je internetska stranica koja je u šminkerskim kafićima organizirala zabave za osamljena srca. Pritom se oslanjala na svoj softver koji je trebao na zabave zvati baš one koji jedni drugima odgovaraju. Ipak, nakon nekog vremena – propast. Navodno su se manageri previše “uživljavali u posao”. Na isti način propala je i tvrtka E-Romance.

 

Kompanija Budi netko (Besomebody) korisnicima je nudila vrhunske učitelje vještina koje su im potrebne da se snađu u visokom društvu: jahanje, skijanje, sve druge vrste treninga. Vrlo brzo skupili su dovoljno novca da pokrenu biznis, ali nakon toga nisu radili ništa drugo nego pokazivali da pripadaju visokim krugovima. Korisnici, kojima su usluge bile skupe, uglavnom su jednokratno kupili neku uslugu, upoznali ekipu, a poslije se više nisu vraćali. Besomebody je propao.

 

Anketa

 

CB Insights iz svojeg je uzorka propalih startup tvrtki, od njih više od sto, dobio odgovore o razlozima zbog kojih su propali. Kako to nikad nije jedan razlog, nego su mnogi dali više objašnjenja, to zbroj postotaka u tablici značajno premašuje sto. No, tablica, prema mišljenju CB Insightsa, solidno opisuje zašto startup tvrtke prestaju raditi i izlaze s tržišta.

 

Za svaki od tih razloga CB Insights je donio kratko objašnjenje. Ovdje nema smisla ukazivati na sva. Neka ću izdvojiti koja mi se čine najzanimljivijima. Primjerice, pravne zavrzlame. Slučaj startup tvrtke VidAngels u tom mi se pogledu čini zanimljivim. Riječ je o filtru koji holivudske filmove čisti od sadržaja neprimjerenog da ga zajedno gledaju djeca i roditelji. Sud je zabranio prodaju i primjenu tog filtra. Tužbu je, naravno, podigla filmska industrija. Trurntable.fm izgubio je pravnu bitku s glazbenom industrijom. U slučajevima pravnih sporova ima i sretnih završetaka za startup tvrtke – eBay je kupio Decide.com, iscrpljenog pravnom bitkom.

 

Izostanak strasti, ustvari je isto što i izostanak ekspertize. Postoje startup tvrtke čiji timovi uopće ne mare za djelatnost kojom se bave. Radije bi skijali nego razvijali proizvode koje nude tržištu.

 

Pogleda li se pozornije po tablici, lako je grupirati niz razloga koji su ustvari jedan, onaj najčešći – tržište nije prihvatilo proizvod. Tu spadaju “loš proizvod”, “loš tajming proizvoda”, “zanemareni kupci”, a vjerojatno i “izgubljen fokus” i “loš marketing”. Tržište inovacija okrutnije je od standardnog tržišta industrijskog doba za koje se zna što traži (cipele, odjeću, hranu), ali to traži kvalitetnije i jeftinije. Za tržište inovacija nikad se ne zna što hoće. Neke ideje propalih tvrtki čine se “morske”, ali tko zna... Alberta Health Services ponudio je“inovativnu meal-sharing” uslugu, zdravu hranu iz kućne radinosti, jedino što nisu isporučivali zdravu hranu. I možda to nikad neće uspjeti. S druge strane, nekolicina tvrtki ponudila je usluge koje se plaćaju bitcoinsima, videopozive, izgradnju reputacije, kredite u bitcoinsima (odnosno kriptovalutama). Zaista su možda požurile.

 

Za startup tvrtke očito se može reći ono što je Tolstoj rekao za obitelji: sve su sretne obitelji sretne na isti način, sve su nesretne – nesretne na svoj način. Svi uspješni startupi su uspjeli, svaki propali ima svoj razlog propasti. Dakle, od startupa se uvijek može mnogo naučiti, ali nikad sve.

Ovo je djelomični tekst, koji je u cjelosti objavljen u
Mreži 5 / 2017 (svibanj 2017.)
dodaj komentar

zadnji komentari na forumu (6)

Mitch pon 5.6.2017 00:25

Kako propadaju startup tvrtke

Glavni problem startupa je raširenost. Gubi se fokus i target group. Rađe dić dva startupa na sličnu niche ideju, nego jedan razvikati da pokuša preuzet sve. Jer onda će se uključit veći igrač i to nećeš moć pratit. Aka statistika pokazuje da ako ideš pokretat startup, veće su ti šanse da uspij...

dd.inc čet 1.6.2017 14:51

Kako propadaju startup tvrtke

Mislim da je pitanje i kako na startu privuci zainteresiranost da netko uopce procita detaljnije o cemu se u startup-u radi, odnosno kako kvalitetno krenuti (pod uvjetom da je ideja i izvedivost dobra naravno)....

southy uto 30.5.2017 11:25

Kako propadaju startup tvrtke

Startup je vrlo specifičan tip tvrtke i već po samoj postavci stvari ne može imati nikakve veze gaussovom krivuljom. Kad pokrećeš startup šansa za uspjeh je vrlo mala, no stvar je da to odgovara VC fondovima koji postaju zainteresirani za one koji prođu prvi taj filter - i u toj fazi fondovi ili tko...

trolaslavonska uto 9.5.2017 22:48

Kako propadaju startup tvrtke

zanimljiv clanak...

Van Nistelrooy čet 4.5.2017 13:21

Kako propadaju startup tvrtke

Poanta članka? Startupi propadaju? Pa naravno da propadaju. Ima startupa s glupim idejama? Pa naravno da ima. Da bi dobio desnu stranu Gaussa, s ultra uspješnim startupima, moraš imati i lijevu. To je jednostavno tako. Čim je pristup startupa takav da je manje sklon riziku, Gauss se sužava, i b...

Napomena: Članci iz časopisa se ne prenose uvijek kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Ponekad se ne prenosi niti cijeli tekst članka. Svrha članaka na Webu jest da pruže uvid u način obrade teme i potaknu interes za proučavanjem tiskanog broja. Za cjelovit uvid u članke - savjetujemo da pogledate papirnato izdanje časopisa. Hvala.
Neki startupi propali su jer su njihovi osnivači više brinuli o tome da budu slavni nego uspješni. Drugi, jer su osnivači ustvari bili lopovi. Treći nisu imali sreće…

prethodni tekstovi

Kako propadaju startup tvrtke

Svaki propali startup neuspješan je na svoj način sri 3.5.2017

WinDays17

Digitalna realnost pon 24.4.2017

Novi zakon o javnoj nabavi

Velika očekivanja i još veći oprez pon 20.3.2017

Rad i tehnologija

Prekarni rad stvorili su hackeri pet 6.1.2017

Kolumna Tajane Barančić

Svi pjevamo, ti ne čuješ… uto 6.12.2016

svi tekstovi

vezani sadržaji

najkomentiraniji sadržaji