Bug Online

Ranije verzije bile su dostupne u dvije varijante koje su se razlikovale u dozvoljenom broju klijenata, tako da je jeftinija varijanta bila ograničena na 10 klijenata, dok skuplja varijanta nije imala ograničenja. Od ove je verzije jedina dostupna varijanta ona bez ograničenja, ali sada po cijeni prijašnje jeftinije verzije. Odmah na početku veseli to što nema komplikacija u vidu klijentskih licenci, i to je odmah jedan plus.
Kada je o sistemskim zahtjevima riječ, najbitnija je promjena to što OS X Server sada podržava isključivo Intelovu arhitekturu.

Ovim je potezom Apple konačno odbrojao dane starom PowerPC-u, što je neke razočaralo, ali Apple-Intel tranzicija je dovršena i ovo se i očekivalo. Osim Xserve servera i Mac Pro radnih stanica, podržani su i ostali Intel Macovi (iMac, Mac mini, MacBook Pro; obični Macbook, začuđujuće, nije podržan) koji zadovoljavaju ne baš pretjerane uvjete – 2 GB RAM-a i 10 GB prostora na disku. Mac mini, pogotovo nova serverska verzija (okvir!), sasvim je dovoljan za manje radne grupe, dok će Mac Pro ili Xserve biti bolji izbor za ozbiljnije serverske zadaće. Još od prošle verzije (10.5) OS X Server moguće je instalirati i na virtualno računalo, ali jedan uvjet i dalje mora biti ispoštovan: virtualizacijski softver mora biti pokrenut na Macintosh računalu, što znači da u obzir dolaze isključivo VMware Fusion ili Parallels Desktop.

Novotarije

Premda su i ranije verzije imale djelomičnu podršku za 64 bita, tek Snow Leopard donosi novi 64-bitni kernel i sistemske ekstenzije, a tu je i Appleov revolucionarni scheduler Grand Central Dispatch, koji pametnim raspoređivanjem threadova postiže bolje iskorištavanje višejezgrenih procesora. Dok su ranije verzije OS X Servera bile ograničene na relativno skromnih 2500 procesa, sada je sistem znatno skalabilniji – 2.500 procesa i 150.000 vnodeova (BSD kernel objekata, kao što su datoteke, mape, socketi…) po svakih 8 GB RAM-a. Prema Appleovoj dokumentaciji, maksimalan je broj threadova pet puta veći od broja procesa. Budući da Mac Pro i Xserve računala podržavaju do 32 GB RAM-a, vidljivo je da Apple povećava svoje ambicije u vezi servera. U ovom kratkom testiranju osjeća se ubrzanje od samog pokretanja računala do aktivnog rada. Na samu stabilnost nema apsolutno nikakvih zamjerki.

Osim ovih promjena, koje su skrivene od korisnika, mnoge su novotarije i vidljive. Najveće su od njih iCal Server 2, koji je nadograđen u odnosu na prošlu verziju, a Address Book Server potpuno je nov. iCal server omogućuje korisnicima programa iCal pristup zajedničkim kalendarima te njihovo dijeljenje, koristeći protokol CalDAV. Address Book Server svojevrsna je zamjena za LDAP i predstavlja središnji dijeljeni adresar koji se jednostavno koristi, upravo kao i iCal. Ovaj servis oslanja se na protokol CardDAV, koji koristi HTTP i WebDAV kao transportni protokol.

CardDAV je prilično nova tehnologija koja nudi rješenje za probleme vezane uz LDAP, koji nije zapravo ni namijenjen za kolaboraciju, ali stvar je u prilično ranoj razvojnoj fazi. Premda ga osim Applea gura i Oracle, izvan Appleovog svijeta podrška je gotovo nikakva. Premda postoje third-party rješenja u vidu plugina za Outlook, Windows korisnici od svega toga zasad neće imati pretjerane koristi. Apple korisnici jednostavno pristupaju mrežnom adresaru – potrebno je samo konfigurirati Address Book na klijentskom računalu (opcija “Add account”). To radi samo s novim Address Bookom 5, koji stiže isključivo sa Snow Leopardom. Apple je opet korisnike prethodnih verzija svojeg operacijskog sustava odlučio ostaviti na cjedilu.

Open source radna snaga

Poboljšanje su doživjeli i web servisi. Prethodna verzija OS X Servera predstavila je wiki i blog server kao rješenje za razmjenu informacija i dokumenata unutar radne grupe. Sve je to u novom Snow Leopardu doživjelo poboljšanje, a najznačajnija je novost Quick Look. Ova funkcija, koja omogućuje brzi pregled velike količine dokumenata, svoju premijeru doživjela je u Leopardu i dobro je poznata svim Mac korisnicima. Sada Apple ide korak dalje: ovu je tehnologiju implementirao unutar servera, tako da možemo jednostavno pregledavati dokumente attachirane na wiki server, bez potrebe za njihovim otvaranjem u zasebnom programu. Preko web sučelja moguće je također pristupiti elektroničkoj pošti i dijeljenim kalendarima.

Korisnicima koji koriste popularni iPhone Apple je dosta olakšao život jer su svi web servisi prilagođeni ovom mobilnom uređaju, a podaci su dostupni i putem još jedne Appleove tehnologije: Push Notifications. Pritom sigurnost nije nimalo zanemarena zahvaljujući Mobile Access servisu. Riječ je o reverznom proxy serveru koji pruža SSL enkripciju i autentifikacijske mehanizme radi ostvarivanja sigurne veze bez potrebe za dodatnom programskom podrškom instaliranom na klijentu. To je prednost pred klasičnim VPN-om, koji se i dalje može koristiti.

Kao pogon za svu ovu navedenu funkcionalnost zaslužna je dobro skrivena open source družina, tako da se ispod haube nalaze poznati nam Apache, MySQL, Perl, PHP, Ruby, OpenSSL, Cyrus, Postfix i brojni drugi. Jedna od rijetkih proprietary Apple tehnologija, aplikacijski poslužitelj WebObjects, od ove je verzije izostavljen. Osim WebObjectsa, i već spomenute PPC arhitekture, Apple je u ovoj verziji odlučio dokrajčiti i AppleTalk, mrežni protokol korišten u starim verzijama Mac OS-a. Apple je i bio zamislio Bonjour (specifična implementacija multicast DNS-a) kao zamjenu za AppleTalk, ali ovaj potez nimalo neće oduševiti vlasnike nekih pisača koji ga još itekako koriste.
Postoji još jedan problem s pisačima zajednički za obje verzije Snow Leoparda: mnogi upravljački programi za pisače, koji su uredno radili u starijim verzijama, više ne rade. Kako se moglo i očekivati da će se u tranziciji na 64 bita pojaviti problemi s kompatibilnošću standardnih upravljačkih programa za pisače (Appleovim rječnikom: legacy), oni više nisu podržani i sve je prepušteno open source rješenju. Riječ je, dakako, o CUPS-u, poznatom iz Linuxa. CUPS radi dobro i problem je zapravo u aljkavosti proizvođača, koji ga još uvijek nisu kvalitetno podržali. Autoru je još uvijek u dobrom sjećanju nedavni slučaj kada je mrežni Canon all-in-one pisač profunkcionirao na Snow Leopardu tek s pomoću beta verzije upravljačkih programa jedva pronađenih na australskim stranicama proizvođača.

Kopanje u dubinu

Server Admin je alat namijenjen iskusnim administratorima, od kojih se očekuje da znaju što rade, tako da omogućuje pristup svim servisima i njihovu detaljnu administraciju. Osim već navedenih, tu su i ostali servisi: DHCP, DNS, FTP, Mobile Access, MySQL, NAT, NetBoot, NFS, Open Directory, Podcast Producer, Print, Push Notification, QuickTime Streaming, RADIUS, Samba, Software Update i Xgrid. Od verzije 10.5 Server Admin služi i za baratanje dijeljenim mapama, i to je znatno pojednostavljeno u usporedbi sa starijim verzijama.

Tu se nalaze i log datoteke, kao i grafički prikazi zauzeća procesora i mrežnog prometa. Server možemo administrirati i s nekog drugog računala na kojem su instalirati Admin Toolsi, koji dolaze s OS X Serverom na zasebnom mediju. Pristup je moguć i putem VNC-a, a onima koji vole baratati komandnom linijom (koja će, iskreno rečeno, rijetkima zatrebati) na raspolaganju je i klasični SSH.

Open Directory najvažnija je komponenta OS X Servera i središnje je mjesto upravljanja korisničkim računima i dozvolama. To je Appleova implementacija open source rješenja OpenLDAP. Njime je u potpunosti zamijenjen stariji NetInfo directory. U Server Adminu dostupne su opće postavke Open Directoryja, a administrira se s pomoću zasebnog alata Workgroup Manager. Postoje li u mreži i Windows računala, na raspolaganju je Samba, koju je, osim za ulogu datotečnog i print servera, moguće konfigirirati i kao primarni ili backup domenski kontroler. OS X Server može služiti i kao glavni server u miješanoj mreži. DHCP, DNS, FTP, NAT i NFS standardni su servisi, a i njihova je administracija također prilično standardna. NetBoot je nešto zanimljiviji: riječ je o servisu sličnom PXE-u koji služi za instalaciju i pokretanje Macintosh računala sa servera. Potreban disk image mora biti pripremljen specijaliziranom aplikacijom System Image Utility. Software Update lokalni je mirror Appleovog Software Update repozitorija i itekako ga se isplati postaviti ako unutar organizacije postoji veći broj Macova jer štedi bandwidth i vrijeme time što nadogradnje nije potrebno svaki put dobavljati sa Appleovih servera. Xgrid je specifično Appleovo rješenje za cluster computing. Bilo koje Macintosh računalo s OS X-om može biti dio clustera, a upravljački servis, zadužen za raspoređivanje poslova (Xgrid Controller), dostupan je jedino na serverskoj verziji OS X-a.

Posljednja verzija Appleovog serverskog operacijskog sustava cijenom je povoljnija nego ikad prije, a nove mogućnosti i jednostavna administracija izrazite su prednosti. Ako se vaša mreža sastoji prvenstveno od Macintosh računala, OS X Server zapravo nema ozbiljne alternative. Jedinu zamjerku možemo uputiti činjenici da će jedino korisnici Snow Leoparda moći iskoristiti sve što im ovaj operacijski sustav pruža. Razmišljate li o nadogradnji s neke od prethodnih verzija OS X Servera, problem vam može predstavljati jedino zahtjev za Macintoshom koji u sebi ima Intel procesor.