prodaja@kockaikugla.com hr@kockaikugla.com vjeko.kovacicek@kockaikugla.com info@kockaikugla.com mail@kockaikugla.com webmaster@kockaikugla.com admin@kockaikugla.com kockaikugla.com web.kockaikugla.com www.kockaikugla.com

Bug Online

Aktualnosti - Novi zakon o javnoj nabavi

Velika očekivanja i još veći oprez

Dosadašnji zakon o javnoj nabavi smatran je u IT sektoru uglavnom izuzetno štetnim u kontekstu digitalizacije državne uprave i javnih servisa općenito. U IT sektoru slažu se oko toga kako je dosadašnja borba na javnim natječajima, u kojima je jedini kriterij bila najniža cijena, bila iscrpljujuća. Najgore posljedice te borbe bile su dampinške cijene te beskrajno trajanje procesa javnih nabava uslijed čestih ponavljanja žalbi. Uvođenje ekonomski najpovoljnije ponude kao osnovnog kriterija u javnim nabavama u novom zakonu budi nešto opreznog optimizma u bolje i sređenije tržište javne nabave.

 

Tražeći stavove o posljednjim izmjenama u javnoj nabavi u IT tvrtkama doživjeli smo izraziti oprez prema svemu što se obećava iz Vlade. Oprez se pokazuje opravdanim i u prvom koraku promjena Zakona, naime, premda je važeći od 1. siječnja ove godine, ključna izmjena – primjena ekonomski najpovoljnije ponude kao odlučujući kriterij – odgođena je do 1. srpnja 2017. godine.

 

Kako kod nas promjene na bolje idu sporo pokazuje i odgađanje primjene osnovnog kriterija ekonomski najpovoljnije ponude za 1. srpnja, a ne od 1. siječnja ove godine, kada su na snagu stupile izmjene Zakona o javnoj nabavi. Sumnje u pozitivne promjene budi prije svega i odredba izmijenjenog zakona prema kojoj se dozvoljava da cijena nosi čak 90%, a kvaliteta svega 10% od ukupne vrijednosti kriterija za odabir najbolje ponude.

 

Predsjednik ICT udruženja pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca Adrijan Ježina rekao nam je kako menadžeri u IT tvrtkama zaduženi za javnu nabavu s optimizmom, ali i s velikim oprezom, dočekuju izmjene zakona. Dodao je kako valja pričekati nekoliko mjeseci da bi se vidjelo kako će se primjenjivati izmjene zakona pa tek onda donositi bilo kakve zaključke.

 

Što obećava Vlada


Izmijenjeni Zakon o javnoj nabavi koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. godine prije svega ispunjava obveze RH u prenošenju nove pravne stečevine Europske unije u području javne nabave, odnosno usklađuju se nacionalna pravila o javnoj nabavi s novim direktivama EU. Usto, Zakon o javnoj nabavi nužan je i u okviru provedbe investicijskih projekata koji se financiraju iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova.

 

Očekivano, aktualna Vlada hvali se nizom prednosti izmijenjenog zakona. Prije svega ukazuju na to da se odustaje od primarnog kriterija najniže cijene, a promovira najpovoljnija ekonomska ponuda, zatim se hvali pojednostavnjenjem procesa javne nabave, smanjivanjem prepreka za pristup procesu javne nabave za mala i srednja poduzeća...

 

Usto, obećava se i to da će novi model javne nabave gospodarstvu godišnje smanjiti troškove za oko 42 milijuna kuna. Planirane uštede trebale bi se ostvariti, prije svega, uvođenjem Europske jedinstvene dokumentacije o nabavi (ESPD). Ključna ušteda u tome je da gospodarski subjekt samo daje izjave o udovoljavanju svim traženim uvjetima sposobnosti, odnosno kako ne postoje razlozi za isključenje iz natječaja umjesto dostave niza izvadaka i potvrda koje izdaju nadležna tijela. Na kraju natječaja samo izabrani ponuditelj ima obvezu dostavljanja tih potvrda.

 

Dodatne uštede ostvarit će se povezivanjem postojećih registara koje vode nadležna tijela s Elektroničkim oglasnikom javne nabave RH (EOJN), čime će se podaci u Europskoj jedinstvenoj dokumentaciji o nabavi moći automatski popunjavati i provjeravati.

 

Dobra novina ili još jedna birokratska prepreka


Dobre novine novog zakona su i to što će potpuna informatizacija i automatizacija procedura tvrtkama olakšati i pojeftiniti pripremu ponuda (primjena načela once only), osigurati im centralizirani plan nabave i registar ugovora (za nabave vrijednosti jednake ili veće od 20.000 kuna), smanjiti niz administrativnih troškova.

 

Jedna od ključnih novina jest i obveza prethodnog savjetovanja sa zainteresiranim gospodarskim subjektima o nacrtu dijela dokumentacije o nabavi u otvorenim i ograničenim postupcima. No, potencionalno dobra novina u praksi može se izroditi u samo još jedan nepotreban birokratski korak, oprezni su u IT tvrtkama.

 

“Jedan od nama zanimljivih instituta je tzv. istraživanje tržišta. Javni naručitelji će, prije pokretanja postupka nabave velike vrijednosti, biti obvezani na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima, tako što će objaviti tehničke specifikacije, kriterije za kvalitativni odabir, kriterije za odabir ponude i posebne uvjete za izvršenje ugovora, u trajanju ne kraćem od 5 dana.

 

Drugim riječima, naručitelj će biti obvezan na vlastitim internetskim stranicama objaviti nacrt dokumentacije o nabavi. Nakon savjetovanja, obvezan je razmotriti sve primjedbe i prijedloge te izraditi izvješće o prihvaćenim i neprihvaćenim primjedbama i prijedlozima gospodarskih subjekata te ga objaviti na internetskim stranicama”, objasnio nam je predsjednik Udruženja za IT Hrvatske gospodarske komore Nikola Dujmović, zadržavajući pritom oprez: “Međutim, ostaje vidjeti pravi smisao i korist od ovog instituta, jer tek čekamo pravilnik koji će odrediti uvjete oko toga što će naručitelji morati objaviti u izvješću o savjetovanju I kakvi će uopće biti mehanizmi kontrole naručitelja”.

 

“Mala bara, mnogo krokodila”

 

Koliko je javna nabava u gospodarstvu važna potvrđuje to što čini približno 12% BDP-a RH. Prema statističkom izvješću za 2015. godinu, ukupna vrijednost javne nabave iznosila je 40,5 milijardi kuna. Država je najveći poslodavac (iako nema službene statistike, procjenjuje se da oko 50% IT investicije u RH dolazi iz države i državnih tvrtki) pa je tvrtkama bilo kakvo uvođenje reda u javnu nabavu od posebne važnosti.

 

Važnost zakona o javnoj nabavi utoliko je značajnija jer je konkurencija na domaćem IT tržištu velika. “Tržište je dosta fragmentirano, ali ono što treba istaknuti jest to da se u postojećem sustavu kao najlošiji efekt manifestira devalvacija znanja i rada. Ovdje govorimo o cijeni usluge, cijeni rada te nerealnim ponudama, koje u svakom slučaju ugrožavaju i čine rizičnim samu realizaciju ugovora o javnim nabavkama”, upozorava voditelj prodaje u Combisu Damir Horvat.

 

“Osim domaćih tvrtki, tržište napadaju i strani igrači. Za razliku od ostalih zemalja, kod nas se preferencijalni tretman domaćih dobavljača gotovo ne koristi, štoviše često se inzistira na referencama velike vrijednosti koje hrvatske IT tvrtke teško mogu zadovoljiti”, naglašava članica Uprave IN2 Tanja Pušelj Ostroški.

 

Nejasan kriterij inovativnosti

 

Kao primjer nejasnoća i nedorečenosti u izmijenjenom zakonu IT-jevci ističu navedeni kriterij inovativnosti kao jedan od onih prema kojima će se birati najbolja ponuda, pitajući se kako će država definirati ono što je inovativno.

 

“Nažalost, iskustvo nas uči kako sam zakon nije dovoljan da bi se promijenila loša praksa i uvele promjene, a pogotovo kad je u pitanju javni sektor koji je sam za sebe trom. Nadamo se da će ovaj novi zakon biti samo prvi u nizu koraka koje će aktualna vlada poduzeti s ciljem da javni sektor pruži bržu i kvalitetniju uslugu svojim građanima, a da u isto vrijeme bude transparentniji, što će uvelike utjecati i na njegovu percepciju samih građana. IT industrija tu sigurno može pomoći, olakšati i ubrzati cijeli proces, ali i učiniti kompletnu javnu upravu znatno učinkovitijom i jeftinijom”, rekli su nam iz Adacta d.o.o.

 

“Bitke javljanja na natječaje u kojima je jedini kriterij bila najniža cijena bile su iscrpljujuće i rijetki su profitirali: cijene su bile ispod isplativih, procesi odabira beskrajno su trajali i vraćali se na ponovna postupanja zbog žalbi”, podsjetila je Tanja Pušelj Ostroški, koja je upozorila i na to da je uvođenje ekonomski najpovoljnije ponude u postupke javne nabave dobar pomak ako će naručitelji zaista staviti fokus na kvalitetu.

 

Ekonomski najpovoljnija ponuda utvrđuje se na temelju cijene ili troška (primjenom pristupa isplativosti, kao što je trošak životnog vijeka) te može uključivati najbolji omjer cijene i kvalitete. Ona bi trebala odražavati koncept najbolje vrijednosti za novac.

 

“No, zakon dozvoljava da cijena nosi čak 90%, a kvaliteta svega 10% od ukupne vrijednosti kriterija. Određivanje kriterija i pripadajućih kriterija te njihovo povezivanje s predmetom nabave mora se provesti s dužnom pažnjom, jer neuspjeh navođenja relevantnih ili pogrešno navođenje neprikladnih kriterija, može rezultirati izborom ponude koja nema najbolju protuvrijednost za novac”, upozorila je Pušelj Ostroški.

 

Ona smatra da u odabiru najbolje metode ocjene ponuda ne postoji jedinstveni, najučinkovitiji i opće primjenjivi pristup pa je na naručitelju da ga sam odredi.

“Kako mnogi naručitelji nemaju u tome iskustva, i tu će se otvoriti mogućnost subjektivnog ocjenjivanja, i samim time potencijalno je moguće da će biti još više žalbi, zbog čega će se vrijeme rješavanja postupaka produžiti”, smatra Pušelj Ostroški, zaključujući kako se može očekivati da će ekonomski najisplativija ponuda kao kriterij odabira najpovoljnije ponude utjecati na odabir kvalitetnijih ponuda i u području nabave IT usluga, no sve ovisi o tome kako će naručitelji sami sastaviti kriterij za nju te kako će ga prilikom pregleda i ocjene ponuda ocjenjivati.

 

Više kriterija je bolje trošenje javnog novca

 

Damir Horvat, voditelj prodaje u Combisu, iako smatra da novi zakon ima potencijal pozitivnog utjecaja na razvoj tržišnog nadmetanja u Hrvatskoj, podsjeća na to da je i u prijašnjem Zakonu o javnoj nabavi postojala mogućnost korištenja kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, ali da se u praksi odabir ponuda temeljio isključivo na cijeni kao jedinom kriteriju.

 

“To je za posljedicu često rezultiralo odabirom ICT rješenja temeljenom na neadekvatnim, a nekad i zastarjelim tehnologijama, a samim time i povećanjem ukupnog troška vlasništva i uporabe takvih rješenja”, rekao nam je Horvat, ističući kako se sukladno standardima EU i relevantnim indikatorima za praćenje razvijenosti sustava, odabir ponude na temelju više kriterija smatra pokazateljem razvoja učinkovitosti trošenja javnog novca, odnosno realizacije najbolje vrijednosti za novac.

 

I Nikola Dujmović slaže se s time da je, unatoč nekoliko pozitivnih naznaka novoga zakona, rano govoriti o bilo kakvom pravom utjecaju izmjena na realni sektor, uključujući IT, uzevši u obzir činjenicu da većina podzakonskih propisa, kojima se zapravo uređuje postupanje javnih naručitelja, tek treba biti donesena u roku od 6 do 12 mjeseci.

 

I on, kao i Horvat, podsjeća na to kako je mogućnost korištenja kriterija ekonomski najpovoljnije ponude postojao i u prethodnom zakonu, ali naručitelji su u 98% slučajeva birali kriterij najniže cijene, što je službeni podatak Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta. 

 

Upozorava na to kako je problem to što je cijena kod kriterija ekonomski najpovoljnije ponude određena u maksimalnom iznosu od 90%. To, kaže Dujmović, upućuje na to da je obvezna primjena kriterija ekonomski najpovoljnije ponude opet samo formalno uvedena.

 

“Vodeći se dosadašnjim iskustvom, ako damo naručiteljima mogućnost da im najniža cijena čini 90% kriterija, oni će, ako ni zbog čega drugog, zbog jednostavnosti postupka odabrati kriterij najniže cijene kao prevladavajući. Takvo rješenje stoga je opet kozmetika, čime se zapravo gubi cijeli smisao uvođenja isključivog kriterija ekonomski najpovoljnije ponude jer kvalitetni, a inicijalno skuplji proizvodi, neće moći konkurirati u postupku nabave, odnosno naručitelji neće dobiti best value for money”, upozorava Dujmović.

 

Najbolja je ušteda kvalitetna javna nabava

 

Intencija izmjena Zakona o javnoj nabavi jest i to da se pomogne gospodarskim subjektima u maksimalnom optimiranju troškova. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je metodologijom Standard Cost Model (SCM) procijenilo da su uštede koje novi zakon donosi gospodarskim subjektima oko 16%, samo u dijelu koji se odnosi na pripremu ponude i dostavu različitih izvadaka, te da će ta ona za gospodarske subjekte, kako su se pohvalili iz Vlade RH, na razini godine iznositi oko 42 milijuna kuna.

 

Na naše pitanje kakve se uštede očekuju zbog izmjene Zakona o javnoj nabavi, Tanja Pušelj Ostroški odgovorila je kako pomak na bolje u javnoj nabavi nije primarno u smjeru uštede, već u smjeru dobivanja veće kvalitete. “To bi u konačnici, dugoročnije gledano, moglo rezultirati čak i uštedom u smislu da će biti manje propalih projekata i rješenja koja treba mijenjati te kako će se manje trošiti na održavanja zbog manje količine dorada. Vrijeme će pokazati hoće li biti manje ili više žalbi koje koštaju i na koje se gubilo vrijeme zbog ponavljanja postupaka, što također ima svoju cijenu. Sada je teško uopće i predvidjeti kako će se u praksi zakon provoditi, i samim time, nemoguće kvantificirati potencijalne uštede”, smatra članica Uprave IN2.

 

Kad je u pitanju transparentnost javne nabave, podsjeća na to kako je i raniji zakon imao odredbe koje su pridonosile transparentnosti i smanjenju korupcije, ističući kako je dobro da novi zakon predviđa najvažnija načela javne nabave kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.

 

“To je pozitivni pomak, no mislim da nije odlučujući sam Zakon, nego aktivnosti provođenje zakona od institucija koje su nadležne za kontrolu transparentnosti i korupcije. Iako je postojala podloga i u starom zakonu, nisam upoznata sa slučajevima djelovanja nadležnih institucija u tom smislu. Prema tome, sve navedeno ovisi o tome kako će institucije koje su nadležne za kontrolu transparentnosti i korupcije primjenjivati same odredbe Zakona”, ističe Pušelj Ostroški.

 

Nerazvijeno tržišno nadmetanje

 

Hrvatska umnogome zaostaje za razvijenijim zemljama u kojima se postupci javne nabave, ali i nabave u privatnom sektoru, primjenjuju dugi niz godina i gdje je tržište znatno sređenije. Uzimajući u obzir statistička izvješća koja su objavljena na stranicama Europske komisije, Hrvatska je u odnosu na indikatore koji se koriste prilikom ocjenjivanja sustava javne nabave u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge zemlje članice EU. Iz perspektive ekonomski najpovoljnije ponude Hrvatska je ocijenjena nezadovoljavajuće. Nadalje, u Hrvatskoj je i dalje značajan udio ugovora sklopljenih u postupcima nabave u kojima je ponuđena samo jedna ponuda (oko 44%), što nas svrstava u skupinu zemalja s nerazvijenim tržišnim nadmetanjem.

 

Ogroman zaostatak pokazujemo upravo u postotku korištenja kriterija ekonomski najpovoljnije ponude u odnosu na kriterij najniže cijene, koji je u EU na razini 90% u korist ekonomski najpovoljnije ponude, a kod nas je, kako smo već naveli, omjer 98%-2%, u korist najniže cijene, ako gledamo broj ugovora, a također malih 7% za ekonomski najpovoljniju ponudu, ako gledamo omjer vrijednosti sklopljenih ugovora.

 

“U RH je prilikom provođenja postupaka javne nabave u IT sektoru do sada kao kriterij gotovo isključivo bio korišten kriterij najniže cijene, što je otežavalo izbor najkvalitetnije ponude. Kroz uvjete sposobnosti i bez propisivanja načina provjere tehničkih kompetencija, nije se mogla odabrati najkvalitetnija ponuda, odnosno ponuda ponuditelja koji će zaista u propisanim rokovima izvršiti predmet nabave na najkvalitetniji način”, rekla je Pušelj Ostroški, dodajući kako se u razvijenim državama članicama EU odabiru kvalitetne ponude jer se naglasak daje upravo na kvalitetu kroz propisivanje iskustva ponuditelja i velikog kriterija za kvalitetu, pri čemu cijena ima bitno manji utjecaj (obično je to 20%). Dodala je i kako postoje čak i načini na temelju kojih se rješenja mogu testirati i utvrditi ispunjava li ponuđeno rješenje kriterije propisane dokumentacijom o nabavi.

 

“Ono što ide u prilog manjim i srednjim tvrtkama jest podjela predmeta nabave na grupe. Velika novina koju novi zakon donosi jest obveza javnog naručitelja da, ako u postupku javne nabave velike vrijednosti nije podijelio predmet nabave na grupe, u dokumentaciji o nabavi te u izvješću o javnoj nabavi mora naznačiti glavne razloge za takvu odluku. Dakle, i dalje je prepušteno javnim naručiteljima da odaberu hoće li ili neće podijeliti predmet nabave na grupe, no ako u postupku nabave velike vrijednosti to ne učine, morat će obrazložiti tu svoju odluku”, rekla nam je članica Uprave IN2, dodajući kako bi u prilog malim i srednjim tvrtkama mogla ići i novina da, prema Zakonu o javnoj nabavi, javni naručitelj može ograničiti broj grupa koje se mogu dodijeliti jednom ponuditelju. Pri tome Pušelj Ostroški opet upozorava na realnu primjenu zakona i praksu koja će pokazati koliko će to naručitelji koristiti i koliko će biti sposobni odrediti objektivne i nediskriminirajuće kriterije ili pravila koja će primijeniti kako bi odredili koje će grupe predmeta nabave biti dodijeljene pojedinom ponuditelju.

 

Nužno e-povezivanje javne nabave i proračuna

 

Elektronička javna nabava postaje sve prisutnija u EU, a uspješnost velikog broja sustava za e-javnu nabavu ukazuje na utemeljenost takvog poslovnog pristupa. Postoje različiti zakonski okviri i načini primjene elektroničke javne nabave između pojedinih država članica EU. Međutim, kao minimum, u većini država članica dovoljno je objaviti postupak javne nabave i osigurati pristup natječajnoj dokumentaciji online.

 

“Vezano za Hrvatsku, isključivo elektronička dostava ponuda postala je obvezna od početka prošle godine za postupke javne nabave velike vrijednosti te od 1. srpnja 2016. za postupke javne nabave male vrijednosti. Što se tiče elektroničke javne nabave, treba naglasiti da su u Hrvatskoj već implementirana određena rješenja kao što su elektronička dostupnost dokumentacije, elektronička dostava ponuda i slično. Svakako da je digitalizacija sustava jedan od ključnih čimbenika za povezivanje relevantnih baza podataka tijela javne vlasti, i u tom smislu treba pozdraviti nedavnu uspostavu Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva”, rekao nam je Horvat.

 

U digitalizaciji javne nabave RH polako sustiže ostale članice EU. Ono što se kod nas, za razliku od nekih drugih zemalja, u praksi ne koristi jest elektronička dražba i povezanost državnog proračuna i sustava javne nabave kroz koji se troše velika sredstva tog proračuna.

 

“Tek prilikom povezivanja javnih registara s elektroničkim oglasnikom javne nabave, čime bi se isključila potreba da ponuditelji sami prikupljaju ionako javno dostupne podatke iz sudskih, poreznih, obrtničkih i sličnih registara, možemo govoriti o informatizaciji sustava”, kaže Dujmović.

 

Ni novi zakon ne poboljšava kontrolu javne nabave

 

Zaštita prava sudionika u postupcima javne nabave centralizirana je i u isključivoj je nadležnosti Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave (DKOM), koji je obvezan osigurati provođenje zakona, sukladno svim načelima postupka, i osigurati da se u postupcima javne nabave omogućuje ravnopravnost sudionika i time štiti i sam javni interes.

 

“Nažalost, postoje loša iskustva s postupanjem Državne komisije, često se zbog formalnih razloga onemogućuje pravo na žalbu jer se smatra da ne postoji pravni interes. Upravo iz takvih situacija stječe se dojam da DKOM pri donošenju odluka, ograničavajući se na isključivo formalne nedostatke, zanemaruje osnovni smisao pravne zaštite sudionika postupka – osiguranje primjene načela javne nabave”, smatra Dujmović, ističući kako je drugi veliki problem s kojim se svi ponuditelji svakodnevno suočavaju neujednačenost prakse u odlukama DKOM-a, što ostavlja prostor za pravnu nesigurnost i neizvjesnost svih sudionika u postupku nabave. Upozorava na to kako novi zakon, nažalost, ne donosi poboljšanje glede tog pitanja.

 

Pušelj Ostroški smatra da za kvalitetan rad DKOM nema dobro zakonodavno uporište. Ističe kako novi zakon sadrži novosti koje se, između ostalog, odnose na zabranu dogovaranja o ishodu spora i ništetnost sporazuma, propisivanje jedinstvenog žalbenog roka od 10 dana koji važi za sve, postupanje Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave u odnosu na osobito bitne povrede postupka javne nabave itd. Pozitivnim smatra to što sada prilikom izjavljivanja žalbe na dokumentaciju o nabavi naknada za pokretanje žalbenog postupka iznosi 5.000 kn, neovisno o procijenjenoj vrijednosti predmeta nabave.

 

“Znači, ako potencijalni ponuditelji smatraju da je naručitelj nešto krivo propisao u natječaju, imat će priliku to osporavati ne riskirajući pritom gubitak prevelikog iznosa za naknadu”, kaže Pušelj Ostroški, upozoravajući pritom kako postoji mogućnost da će se zbog te odredbe broj žalbi povećati.

 

“Nadalje, nova odredba zakona je ona prema kojoj DKOM prema službenoj dužnosti pazi na postupovne pretpostavke i osobito bitne povrede, od kojih ističem onu da nema kriterija za odabir ponude ili kriteriji nisu određeni sukladno zakonu te kako kriteriji za odabir gospodarskog subjekta (uvjeti sposobnosti) nisu određeni sukladno zakonu. Ne znam detalje zakona u tom dijelu, ali na temelju onoga što mi je poznato, čini mi se da novi zakonodavni okvir daje podlogu DKOM-u za donošenje kvalitetnih odluka, no za to treba pričekati novu praksu DKOM-a te vidjeti koliko će primjena tih odredaba biti dobra”, rekla je članica Uprave IN2.

Ovo je djelomični tekst, koji je u cjelosti objavljen u
Mreži 4 / 2017 (travanj 2017.)
dodaj komentar

zadnji komentari na forumu (3)

ivan262 pon 17.4.2017 23:56

Re: Novi zakon o javnoj nabavi

Ovdje je slično kao Kada uzmeš majstora za kuču. Friend je renovira stan početna cijena majstora je bila 20k eura, na kraju če ga izaći i do 30k,a imao je ponude koje su bile i 30k, samo je htio proći jeftinije i sada je nervozan što mora platiti "više". A problem je samo što mu majstor smanjio cije...

Jazzer pon 27.3.2017 09:02

Novi zakon o javnoj nabavi

Dakle novost je da glavni kriterij više neće biti govno nego će biti da se pas posr...Poznavajući "IT stručnjake" i praksu u "komisijama" za odluku zanima me koji će od njih preuzeti odogovornost za eventualni odabir ponude koja nije najniža cijenom? Pa razapet će ga na križ, žalbe na odluke će i da...

Zekoslavko uto 21.3.2017 13:04

Novi zakon o javnoj nabavi

Za Msan je bila sve samo ne štetna.......

Napomena: Članci iz časopisa se ne prenose uvijek kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Ponekad se ne prenosi niti cijeli tekst članka. Svrha članaka na Webu jest da pruže uvid u način obrade teme i potaknu interes za proučavanjem tiskanog broja. Za cjelovit uvid u članke - savjetujemo da pogledate papirnato izdanje časopisa. Hvala.
Dosadašnja praksa javne nabave u RH, slažu se u IT industriji, bila je uglavnom izuzetno štetna u kontekstu digitalizacije državne uprave i javnih servisa općenito, a najlošija posljedica je devalvacija znanja i rada

prethodni tekstovi

Blockchain i virtualni novac

Je li blockchain prazna puška, ali komplicirana? uto 27.6.2017

Kako propadaju startup tvrtke

Svaki propali startup neuspješan je na svoj način sri 3.5.2017

WinDays17

Digitalna realnost pon 24.4.2017

svi tekstovi

vezani sadržaji