Bug Online

Zabrana spama u hrvatskom pravnom sustavu nije nova. Još je Zakon o telekomunikacijama iz 2003. godine opsežno regulirao on o što se tada zvalo „neželjena elektronička priopćenja“. Kada smo 2008. godine dobili Zakon o elektroničkim komunikacijama (sam termin „telekomunikacije“ pomalo odlazi u povijest), odredba je osvježena, no ovaj put pod nazivom „neželjene elektroničke komunikacije“.
No, kako je – radi sveopće digitalizacije i sve novijih usluga – europski pravni okvir u ovom području iznimno živahan, brzo je došlo do potreba za promjenama hrvatskog zakonskog teksta. Za one koje zanima detaljnije – u pitanju je, barem što se regulacije spama tiče, donošenje Direktive 2009/136/EZ, koja među ostalim mijenja i odredbe Direktive o zaštiti privatnosti i elektroničkim komunikacijama (2002/58/EZ).
Novi europski pravni okvir stoga je ugrađen u Izmjene i dopune Zakona o elektroničkim komunikacijama, koje su ovog ljeta stupile na snagu. One donose i novi članak 107. koji regulira upravo neželjene elektroničke komunikacije, ili kako u praksi govorimo – spam.

Od mobitela do elektroničke pošte
Temeljna odredba Zakona o elektroničkim komunikacija koja regulira zabranu spam poruka glasi: „Uporaba automatskih pozivnih i komunikacijskih sustava bez ljudskog posredovanja, telefaksnih uređaja ili elektroničke pošte, uključujući SMS poruke i MMS poruke, u svrhu izravne promidžbe i prodaje dopuštena je samo uz prethodno pribavljenu privolu pretplatnika ili korisnika usluga.“
Kažu da je u pravu važan svaki zarez – za što je navedena odredba zaista pravi primjer. Pogledajmo detaljnije! U svrhu izravne promidžbe i prodaje, ukoliko se nema prethodno pribavljena privola, nije dozvoljeno koristiti: a) automatske pozivne i komunikacijske sustave bez ljudskog posredovanja – ovo se primarno odnosi na telefonske pozive koji bi se obavljali pomoću automatiziranih sustava i emitirali tipizirane snimljene poruke, b) telefaksne uređaje ili elektroničku poštu, uključujući SMS poruke i MMS poruke – ovdje je zabrana neovisno bili automatski ili ne.
Međutim, postoji i izuzetak od navedenog. Fizička ili pravna osoba trgovca može upotrebljavati podatke o adresama elektroničke pošte, koje je pribavila od svojih potrošača u svrhu prodaje proizvoda i usluga, za izravnu promidžbu i prodaju isključivo vlastitih sličnih proizvoda ili usluga, uz uvjet da ti potrošači imaju jasnu i nedvojbenu mogućnost besplatnog i jednostavnog prigovora na takvu uporabu podataka o adresama elektroničke pošte prigodom njihova prikupljanja i prigodom zaprimanja svake elektroničke poruke. Potrošač ima pravo i unaprijed odbiti takvu uporabu podataka.
Jasno je – trgovac može nastaviti nuditi robu ili usluge nekome s kim već ima poslovni odnos i pribavljenu adresu elektroničke pošte. Naravno, obaveza je mogućnost lake odjave od takvog servisa.
Gore navedene odredbe se ne primjenjuju se na pozive pravnim osobama u svrhu izravne promidžbe i prodaje. Firmama i ustanovama se možemo slobodno javljati i nuditi svoje proizvode i usluge – to spada u uobičajeno poslovno ponašanje. Osim toga, firme imaju svoje službene adrese elektroničke pošte, poslovni telefon i telefaks, pozivanje istih zbog iniciranja poslovnog odnosa se ne može smatrati opterećivanjem ili uznemiravanjem kako bi to bilo s fizičkim osobama. Napominjemo – „pozivi“ ovdje znače i slanje e-pošte te telefaksa, ne samo klasične telefonske pozive.
Kod dopuštene promidžbe elektroničkim putem Zakon nalaže istinito i potpuno predstavljanje potencijalnom kupcu. Naime, zabranjeno je, u svrhu izravne promidžbe i prodaje, slanje elektroničke pošte, uključujući i SMS poruke i MMS poruke, u kojima se pogrešno prikazuje ili prikriva identitet pošiljatelja u čije se ime šalje elektronička pošta ili poruka, i koja je protivna posebnim propisima o elektroničkoj trgovini. Također, zabranjeno je, u svrhu izravne promidžbe i prodaje, slanje elektroničke pošte ili poruka bez ispravne adrese elektroničke pošte ili broja na koji primatelj može, bez naknade, poslati zahtjev za sprječavanje daljnje komunikacije. Ova zabrana se odnosi i na poruke elektroničke pošte ili poruka što potiču primatelje da posjete internetske stranice koje su protivne posebnim propisima o elektroničkoj trgovini.
Napominjemo da se pitanje istinitog identiteta pošiljatelja (prodavača) regulira puno opširnije Zakonom o elektroničkoj trgovini, pa oni koje zanima dozvoljena promidžba putem e-pošte, SMS-a i drugih navedenih oblika komunikacije svakako trebaju konzultirati i taj Zakon.