Bug Online

Prije nekoliko godina, točnije 2001., Hrvatska je odlučila potpisati Bolonjsku deklaraciju i na taj način dobila obavezu temeljite reforme visokog školstva. Svi fakulteti su 2005. godine, svjesni nespremnosti, odlučno krenuli u reformu i imali smo priliku svakim danom slušati dvije strane, onu Ministrovu koji govori kako Bolonja ide prema planu i onu drugu, profesorsku i studentsku, koji su vrlo često nezadovoljni provedbom. Većinom su pritužbe na nedostatak kadra i prostora potrebnog za ostvarenje osnovnih odrednica Bolonjskog procesa, kao što je rad s malim grupama studenata.
Osim toga, Bolonjski proces je nametnuo i druge velike promjene kojima je osnovni cilj promicanje mobilnosti studenata i profesora uspostavljanjem takozvanog «Europskog prostora visokog obrazovanja» ili, drugim riječima, usklađivanje sustava europskih fakulteta. Promjene koje su se zahtijevale definirane su u sedam točaka i to: Novi studijski programi usklađeni s ostalim potpisnicama, uvođenje trostupanjskog studija (preddiplomski, diplomski i poslijediplomski) i suplemenata diplomi, bodovanje prema ECTS-u (European Credit Transfer System), pojačavanje mobilnosti, uvođenje usporedivih akademskih i stručnih stupnjeva, smanjenje trajanja studija i slično.
Obzirom da je hrvatsko visoko školstvo drastično odstupalo od ideja Bolonjske deklaracije, i najmanja reforma uvela je velik nered i negodovanje na fakultete. Nekad vječno studiranje trebalo je skratiti na tri do četiri godine (šest do osam semestara) što je dovelo do velikog rezanja i naguravanja osam, devet ili deset semestara u šest ili sedam. Uvođenjem ECTS bodovanja, težilo se izbacivanju pojma godine kao mjere za vrijeme studiranja što je dovelo do velikog nesklada između fakulteta koji su to napravili i svih ostalih koji to nisu prihvatili. Grupe od nekoliko stotina studenata trebalo je podijeliti u manje, od oko 60 studenata. Tad je došlo do velikog nedostatka prostora i kadra koji je trebao u tako malim grupama ostvariti bolju interakciju i kvalitetu predavanja. Daljnjim nabrajanjem gotovo je nemoguće naći promjenu koja nije bila šokantna za studente. Ipak, nisu svi fakulteti bili toliko nespremni za reformiranje, jedan pod najspremnijih bio je zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva.