Bug Online

Ma što mislili stručnjaci ili laici o američkom zakonodavnom i širem pravnom sustavu, ono oko čega se svi slažu jest njegov utilitarizam, praktičnost i tendencija davanja odgovora na praktična životna pitanja, ali i (očigledno ne slučajno) neobičan i dugotrajan doseg koji američki propisi imaju na život u SAD-u i širom svijeta.
Je li tome uzrok stotinama godina razvijan model nastanka prava temeljen na obradi iskustva iz stvarnog života i formiranju pravnih pravila na osnovi istovrsnih slučajeva radije nego kreiranja pravnih pravila koja tek potom valja primijeniti na konkretne slučajeve kao što je slučaj u pravima država europskog kontinenta, zapravo i nije toliko bitno. Ono što je bitno jest činjenica da pojedini američki propisi, u komparativno rijetkim slučajevima kada američki zakonodavac uopće odluči pristupiti izradi općeg pravnog akta (opet, za razliku od zakonodavne aktivnosti europskih zemalja, pa i EU koji prečesto zapadaju u normativni optimizam), imaju nevjerojatno veliki utjecaj na život ne samo američkih građana, nego i svih koji na ovaj ili onaj način dolaze u doticaj sa SAD-om.
Stoga, kada je prije deset godina, sredinom svog drugog mandata, bivši američki predsjednik Clinton proglasio Digital Millenium Copyright Act, u jeku ekspanzije Interneta koji je izlazio iz svoje akademske i vojne ljušture i počeo poprimati centralnu komunikacijsku ulogu bez koje je današnji svijet nezamisliv, mnogima je bilo jasno da će baš taj zakon ostaviti duboke posljedice ne samo na formirajuću internetsku kulturu nego i na šire društvene aspekte, pa i društvo u cjelini. Već je donošenje zakona, prije početka njegove primjene, bilo kontroverzno. Zakon, plod kompromisa, napadali su veliki holivudski studiji, nevladine organizacije, udruge za zaštitu prava potrošača, aktivisti pokreta za slobodni softver - dakle, podjednako i oni koji su na strani industrije intelektualnog vlasništva kao i oni koji softveru i drugim digitalnim sadržajima ili informacijama općenito odriču bilo kakvu imovinsku zaštitu.