Bug Online

U Republici Hrvatskoj je pojam elektroničkog novca prvi puta definiran donošenjem Zakona o institucijama za elektronički novac, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine. No dinamičke promjene europskog okvira na ovom području tražile su donošenje novog Zakona, koji je donesen krajem 2010. te stupio na snagu 1. siječnja 2011. (osim nekoliko odredbi koje će stupiti na snagu ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju).
Prema definiciji, elektronički novac jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija i koju prihvaća osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju. Dakle, među osnovnim značajkama elektroničkog novca jest da on kao novčana vrijednost nastaje nakon što se pohrani određena količina stvarnog novca i tek onda služi plaćanju – u protivnom bismo dobili digitalno „tiskanje“ novca, danas nimalo bezazlenije od stvarnog falsificiranja novčanica.

Europska regulativa
Europski parlament i Vijeće donijeli su 16. rujna 2009. Direktivu 2009/110/EZ o započinjanju, obavljanju i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac. Donošenjem nove direktive pokušalo se zadovoljiti više ciljeva: odgovor na pojavu novih, unaprijed plaćenih (pre-paid) proizvoda za elektroničko plaćanje; uklanjanje zapreka za ulazak na tržište i lakšeg započinjanja i obavljanja djelatnosti
izdavanja elektroničkog novca; uvođenje jasne definicije elektroničkog novca; uvođenje režima za temeljni kapital i stalnu razinu kapitala kako bi se osigurala primjerena zaštita potrošača; te osiguravanje jednakih pravila igre u pogledu izdavanja elektroničkog novca.
Obaveza je članica Europske Unije prenijeti odredbe Direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo najkasnije do 30. travnja 2011., a Republika Hrvatska je tu obavezu izvršila s početkom ove godine. Zakonom o elektroničkom novcu ureduje se elektronički novac i izdavatelji elektroničkog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, kao i uvjeti pod kojima institucije za elektronički novac sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu poslovati u Republici Hrvatskoj.

Institucije za elektronički novac
Institucija za elektronički novac sa sjedištem u Republici Hrvatskoj jest pravna osoba koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za izdavanje elektroničkog novca. Odobrenje za izdavanje elektroničkog novca sadrži odobrenje za pružanje platnih usluga povezanih s izdavanjem elektroničkog novca, a sukladno zahtjevu može sadržavati i odobrenje za pružanje jedne ili više platnih usluga koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca.
Popis platnih usluga koje navodi ovaj Zakon je vrlo širok, tako da navodimo samo dio: tu spadaju usluge koje omogućuju polaganje, odnosno podizanje gotovog novca na račun za plaćanje, kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje; usluge izvršenja platnih transakcija; usluge novčanih pošiljaka; a posebno naglašavamo da ovdje spadaju i „usluge izvršenja platnih transakcija kad se suglasnost platitelja za izvršenje platne transakcije daje nekim telekomunikacijskim sredstvom, digitalnim ili informatičko-tehnološkim uređajem, a plaćanje se obavlja telekomunikacijskom ili mrežnom operatoru ili operatoru informatičko-tehnološkog sustava, koji djeluje isključivo kao posrednik između korisnika platnih usluga i dobavljača robe i usluga“. Složeno, no takva je zakonska definicija… Drugim riječima elektronički novac je rješenje za poslovne slučajeve kada telekom ili internetski provider djeluje kao posrednik između prodavača i kupca, a platne transakcije se obavljaju elektroničkim putem tom provideru.