Bug Online

Prošlo je gotovo sedam godina od trenutka kada je vodeća internetska tvrtka, sveprisutni Google, pristupila ostvarivanju stare ideje svojih osnivača, Sergeya Brina i Larryja Pagea, koji su još sredinom devedesetih, učestvujući u projektu Stanfordskog sveučilišta, radili na konceptu digitalnih knjižnica. Brin i Page predviđali su budućnost u kojoj će web crawleri  indeksirati i povezivati knjige, a njihova će važnost biti mjerena brojem linkova koje će na njih voditi.

Te 2002. godine mala grupa zaposlenika Googlea i službeno je započela s projektom Google Books, isprva konzultirajući se sa stručnjacima i pokušavajući doći do odgovora na krucijalno pitanje - koliko bi trajalo da se odskenira svaka postojeća knjiga na svijetu? Legenda kaže da je Page sâm, s pomoću metronoma, metodički skenirao knjigu od tristotinjak stranica, za što mu je trebalo gotovo sat vremena. Kako bi pokušali skratiti vrijeme obrade tiskanih materijala, a inspirirani projektima digitalizacije knjiga koje su provodili američka Kongresna knjižnica i europski Projekt Gutenberg, Googleovi inženjeri i drugi stručnjaci obišli su te i druge istovrsne projekte da bi naučili ponešto o tome kako funkcioniraju, tj. kako bi za Google razvili vlastitu tehnologiju brzog skeniranja knjiga.

U tome su nesporno i uspjeli: sedam godina poslije Google Books sadrži naslove na 35 jezika, iz preko stotinu zemalja, od desetina tisuća autora i izdavača, u suradnji sa 28 akademskih institucija poput Oksfordskog sveučilišta, švicarske i španjolske nacionalne knjižnice itd. Prema javno dostupnim podacima, u okviru projekta Google Books Google je do sada skenirao preko deset milijuna naslova.

Objedinjavanje znanja

Koristi koje će korisnici Interneta i društvo u cjelini imati od projekta Google Books očite su, i gotovo nemjerljive - kao i od ostalih inicijativa koje idu za ciljem objedinjavanja pristupa ljudskom znanju, kulturi i umjetnosti (na pamet odmah padaju usporedbe s Wikipedijom). Poput drevnih Egipćana i knjižnice u Aleksandriji, Googleovi predstavnici danas govore o univerzalnoj online arhivi, besplatno dostupnoj ili barem pretraživoj.

Međutim, oni skeptičniji među nama vjerojatno se pitaju ono najstarije od svih pitanja, otkad je svijeta i vijeka, ili barem biznisa. Riječ je, naravno, o pitanju motiva, odnosno "što od toga ima Google (osim filantropske slave)?" Zašto se jedna izrazito hi-tech kompanija, poput Googlea, odjednom bavi skeniranjem knjiga, osobito onih koje su već odavno izvan komercijalnog interesa, knjiga koje desetljećima skupljaju prašinu po policama?

Iako je entuzijazam iz Googlea oko projekta Books zarazan, i iako se na prvi pogled čini kao da je riječ o iznimnoj usluzi čovječanstvu što se netko uopće primio ovog projekta, diljem SAD-a i svijeta raste nezadovoljstvo zbog načina na koji je Google zamislio pristupiti pitanju dobivanja dozvole za digitalizaciju knjiga. Googleovi postupci rezultirali su zamršenom pravnom bitkom u centru koje je zapravo jedno vrlo jednostavno pitanje - pitanje copyrighta, odnosno autorskog prava.

Naime, velik broj knjiga koje je Google uključio u projekt Books zapravo je zaštićeno autorskim pravom, odnosno, Google je za njihovu digitalizaciju trebao prvo tražiti dozvolu od nositelja autorskog prava.

Zakoni koji reguliraju zaštitu autorskog prava ponešto se razlikuju od zemlje do zemlje, iako je intelektualno vlasništvo u cjelini jedna od rijetkih grana prava koje su u velikoj mjeri uniformirane u većini zemalja i pravnih poredaka suvremenog svijeta. Uz sitne razlike u zaštiti prava autora, svi se pravni poredci podudaraju u dugom vremenskom trajanju zaštite, koja ponegdje može trajati i do sedamdeset godina, što zapravo znači da je velika većina knjiga i sadržaja objavljenih od Drugog svjetskog rata do danas još uvijek pod zaštitom koju pravni poredak priznaje autoru kao nagradu za njegov intelektualni rad.

Kada bi Google skenirao knjige koje njihovi autori i izdavači još uvijek izdaju, i od čije prodaje žive, ovo bi bio klasičan slučaj piratstva, nimalo nepoznat informacijskoj industriji. Međutim, prema podacima iz američkih izvora, od oko četrdeset milijuna knjiga u američkim knjižnicama, oko trideset i dva milijuna su zaštićene autorskim pravom, no od tog impozantnog broja čak dvadeset i sedam milijuna nema aktualnih izdanja. Budući da se tako velik broj naslova više ne tiska, postavlja se pitanje njihove dostupnosti široj publici.