Bug Online

Temeljni propisi koji reguliraju rad državne i javne uprave mijenjanju se relativno rijetko, a i onda su promjene često evolucijske, postupne. Dobri propisi čak znaju i nadživjeti državu u kojoj su doneseni. Tako je Zakon o općem upravnom postupku, propis koji uređuje pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica samouprave te osobe koje imaju javne ovlasti (zajednički se zovu: javnopravna tijela) postupaju i rješavaju u upravnim stvarima - donesen kao savezni propis još 50-ih godina prošlog stoljeća.

Budući da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima neke osobe ili drugih stranaka, opseg je primjene tog Zakona ogroman - upravni se postupak primjenjuje gotovo svugdje, od postupka dodjele državljanstva, preko poreznih rješenja, do lokacijskih dozvola.

Uz novi Zakon o općem upravnom postupku, od 1. siječnja naredne godine počinje i primjena nove Uredbe o uredskom poslovanju, koja zamjenjuje staru iz druge polovice 80-ih godina prošlog stoljeća. Odredbe ove uredbe primjenjuju se na uredsko poslovanje ne samo države i raznih državnih tijela, jedinica samouprave, već i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti; to, primjerice, mogu biti i komunalne firme koje donose rješenja (npr. o spajanju na komunalnu mrežu).

I Zakon i Uredba doživjeli su određena pojednostavljenja (da, i to je moguće!), no čitateljima Mreže najvažnija je novost uvođenje elektroničke isprave kao valjanog načina komunikacije između građana i državnih tijela, a i unutar samog državnog tijela.

Da, od početka naredne godine bit će formalno moguće slati podneske državnim tijelima e-poštom, u obliku elektroničke isprave, i dobiti na njih valjani odgovor, primjerice rješenje u istom elektroničkom obliku. Pritom naglašavamo: formalno moguće! Jedno je uspostaviti odgovarajuću zakonsku osnovu, nešto drugo odgovarajuću tehničku infrastrukturu, a sasvim treće zaista početi koristiti te mogućnosti.

Počelo je s potpisom

Jedno je osobno, neformalno dopisivanje i razmjena poslovnih informacija e-poštom, a nešto sasvim drugo rad sa službenim dokumentima, ovjere plaćanja, potpisivanje računa i generalno rad s ugovorima i financijskim poslovanjem.

Kako bi se omogućilo ozbiljno poslovanje elektroničkim putem, u razdoblju nakon 2000. godine počeli su se donositi propisi koji su stvorili preduvjete da se elektroničkim putem distribuiraju pravno valjani dokumenti, s elektroničkim ekvivalentom vlastoručnog potpisa. U Hrvatskoj je Zakon o elektroničkom potpisu donesen 2002. godine, a Zakon o elektroničkoj ispravi 2005. godine. Dodajmo tome da su posebnim propisom, Zakonom o elektroničkoj trgovini iz 2003. Godine, regulirane i specifičnosti ovog sve važnijeg segmenta trgovine.

U području nadležnosti državne i javne uprave elektronička se pošta nije u dovoljnoj mjeri proširila. Razlozi za to su mnogobrojni. Dio ih je svakako psihološke prirode, gdje se jednostavno valjanim dokumentom ili pismenom smatra samo ono na papiru. Dio je tehnološki: potrebno je imati odgovarajuću infrastrukturu te obučiti ljudstvo za njeno korištenje. No dio razloga zbog kojeg e-pošta još nije našla širu primjenu u državnoj i javnoj upravi leži u tome što njen pravni status u uredskom poslovanju nije bio reguliran.

Kako život ne čeka osuvremenjivanje propisa, a mnoga su, posebno međunarodna, tijela i organizacije e-poštu počela koristiti kao primarno sredstvo komunikacije, pa i distribucije službenih podataka, razvijena su različita polovična rješenja. Tako se znalo dogoditi da se kakva službena obavijest dobivena e-poštom ispisuje, a potom se na nju otiskuje prijemni štambilj kao da je zaprimljena poštom.