Bug Online

Nećemo reći ništa novo ako zaključimo da su država i njoj bliska tijela, dakle obveznici sustava javne nabave, i dalje iznimno važan naručitelj roba, radova i usluga u Republici Hrvatskoj. Brojevi su tu jasni: ukupna vrijednost javne nabave je u 2009. godini iznosila 40,6 milijardi kuna, a u recesijskoj 2010. godine 24,8 milijarde kuna. Kada dodamo ovome da je javni sektor i iznimno siguran platiša – može i kasniti sa svojim obvezama, no na kraju isporučitelj dobije ugovoreni iznos, izostaviti ovaj dio tržišta iznimno je loše za svakog tko ozbiljnije nudi robu, radove i usluge na hrvatskom tržištu.
Kako bi se izbjegle (ili bolje rečeno: maksimalno umanjile) moguće nepravilnosti, javni sektor robu, radove i usluge mora obavljati putem složenog, strogo propisanog i transparentnog sustava javne nabave. Postojeći Zakon o javnoj nabavi stupio je na snagu 1. siječnja 2008. godine. Jednom je mijenjan i dopunjavan, a te izmjene su stupile na snagu 1. siječnja 2009. godine. Još uvijek važećim Zakonom o javnoj nabavi uređeni su postupci javne nabave svih vrijednosti, nadležnosti središnjeg tijela državne uprave nadležnog za sustav javne nabave i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave te pravna zaštita u vezi s postupcima javne nabave.

Razlozi izmjena
Izmjene važnog propisa svake dvije godine nisu uobičajene ni za poslovično dinamičan hrvatski pravni sustav. Razlog novome Zakonu je dijelom novousvojena Direktiva 2009/81/EZ, dijelom usklađivanje s drugim EU direktivama, ali i iskustva stečena u primjeni postojećeg Zakona o javnoj nabavi. Iskustva naručitelja i gospodarskih subjekata prikupljena su kroz provedbu brojnih programa izobrazbe te svakodnevnu izravnu komunikaciju u sklopu provedbe savjetodavnih aktivnosti Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (Uprava za sustav javne nabave) kao središnjeg tijela državne uprave nadležnog za sustav javne nabave.
Primjena važećeg Zakona o javnoj nabavi ukazala je na potrebu kvalitetnijeg definiranja određenih instituta spomenutog Zakona, kao što je primjerice primjena okvirnog sporazuma. Od strane naručitelja i ponuditelja ukazano je i na potrebu pojednostavljenja određenih dijelova postupaka, odnosno uklanjanja nepotrebnih administrativnih zapreka koje su otežavali provedbu postupaka javne nabave te povećavali njihove troškove kako za naručitelje, tako i za ponuditelje.
Uočena je i potreba za propisivanjem jasnijih odredbi vezanih uz označavanje tajnosti pojedinih podataka u dokumentaciji. Detaljnija razrada navedenih mehanizama provedena je s ciljem daljnjeg smanjivanja rizika za nepravilnosti u postupcima javne nabave.
Sa svih razina naručitelja, a posebice gospodarskih subjekata i njihovih strukovnih i profesionalnih udruženja ukazano je na ulaganje velikog broja žalbi koje nemaju za cilj stvarnu zaštitu prava gospodarskih subjekata, već isključivo blokadu postupaka javne nabave, često i s ciljem konačnog dobivanja ugovora na nezakonit način, pa su i tu uređene odgovarajuće promjene.

Što se sve regulira?
Zakonom o javnoj nabavi uređuju se postupci sklapanja ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma radi nabave robe, radova ili usluga te pravna zaštita u vezi s tim postupcima.
Zakonom se u prvom dijelu koji se odnosi na opće odredbe utvrđuju dvije osnovne kategorije obveznika primjene Zakona: javni naručitelji koji, među ostalim, obuhvaćaju državna tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te sektorski naručitelji koji obavljaju djelatnosti vodoopskrbe, istraživanja ili vađenje nafte, plina, ugljena ili ostalih krutih goriva, prijevoznih usluga, djelatnosti zračnih, pomorskih i riječnih luka te poštanskih usluga.
Dalje su propisana i izuzeća od primjene Zakona te provedba nabave za potrebe obrane i sigurnosti koja će se detaljnije urediti Uredbom o javnoj nabavi za potrebe obrane i sigurnosti.
Zakonom se propisuje i obveza objave planova nabave na internetskim stranicama naručitelja te se uvodi i obveza vođenja i objave registra ugovora čime se osigurava provedbeni mehanizam za ostvarivanja prava na pristup informacijama o izvršavanju ugovora o javnoj nabavi.
U drugom dijelu Zakona obuhvaćen je način sklapanja ugovora za javne naručitelje te je propisan tijek provedbe postupaka javne nabave (otvoreni, ograničeni i pregovarački postupak, natjecateljski dijalog, natječaj), okvirnih sporazuma i elektroničkih dražbi. Propisane su i odredbe o ponudi, uključujući način njihova otvaranja, pregleda i ocjene, te razloge za odbijanje ponuda.
Treći dio Zakona sadrži posebne odredbe koje primjenjuju sektorski naručitelji. Propisane su i odredbe vezane uz ugovore s povezanim društvima i poslovnim udruženjima.
Odredbe vezane uz pravnu zaštitu propisane su u četvrtom dijelu Zakona. Utvrđuje se nadležnost Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave za rješavanje žalbi u vezi s postupcima sklapanja ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma te načela žalbenog postupka. Peti dio Zakona propisuje nadležnosti središnjeg tijela državne uprave nadležnog za sustav javne nabave. Prekršajne odredbe propisane su u šestom dijelu Zakona, dok sedmi dio obuhvaća završne i prijelazne odredbe. Temeljem Zakona predviđeno je donošenje četiri uredbe i četiri pravilnika.