Bug Online

Višesatno sjedenje i gledanje u ekran jednostavno nije za tijelo poželjna aktivnost, posebno ako uvjeti za rad nisu dobri. Sada napokon postoji skup pravila kako treba izgledati to naše radno mjesto i u kakvom stanju treba biti oprema s kojom radimo. Definirana je i odgovornost poslodavca da nam sve to pruži.
Pravilnik propisuje kako udaljenost zaslona, tj. ekrana od očiju radnika ne smije biti manja od 500 mm, ali opet ne tolika da bi radniku stvarala teškoće pri čitanju podataka sa zaslona. Slika na zaslonu ne smije treperiti i frekvencija osvježavanja slike zaslona mora biti najmanje 75 Hz za CRT zaslone i 60 Hz za LCD-ove.
Ovdje primjećujemo ozbiljan propust Pravilnika - definira se kako udaljenost od ekrana treba biti najmanje pola metra (mada je teško pri toj udaljenosti čitati složeniju Excelovu tablicu), ali nigdje nije propisana veličina ekrana, tako da će se radnici i dalje ponegdje patiti s 14-inčnim monitorima koji pripadaju otpadu, a ne radnom mjestu. Država, još od 2001. godine kada je tadašnji Ured za internetizaciju prihvatio britanske standarde e-governmenta, prilikom redovnih godišnjih nabavki službenicima kupuje računala s najmanje 17-inčnim monitorima. Navedenu veličinu je jednostavno trebalo unijeti i u Pravilnik kao minimum. Nadalje, smatramo kako je umjesto 75 Hz trebalo propisati minimalnu brzinu osvježavanja od 85 Hz za klasične monitore - ne zaboravimo da se Pravilnik odnosi na ljude koji više od četiri sata dnevno bulje u ekran! No i ovo će pomoći - autor ovog teksta je i prečesto bio svjedok kako, posebno u velikim organizacijama, ima računala na kojima jednostavno nisu instalirani upravljački programi grafičke kartice te se radnici doslovno pate pred ekranom koji titra na 60 herca.
Propisano je da mora biti osigurana mogućnost prilagodbe visine zaslona visini očiju radnika, tako da oči radnika budu u visini gornjeg ruba zaslona, a pravac gledanja u istoj ravnini ili ukošen prema dolje do 20°. Također, na zaslonu ne smije biti odsjaja, jer, kako Pravilnik objašnjava, “on smanjuje čitljivost znakova i uzrokuje zamor očiju”. Ova odredba je pun pogodak jer zaista u praksi ima svakakvih iživljavanja prilikom postavljanja radnih stolova.

Tipkovnica, stol i stolica
Pravilnik navodi kako srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, kosina joj ne smije biti veća od 15°, a ako je njezin donji rub viši od 1,5 cm, potreban je produžetak koji služi kao podloška za šaku. Tipkovnica mora biti slobodno pokretna po cijeloj radnoj površini, a ne da je npr. sapeta kabelom i ne može se pomicati po stolu. Nadalje, na radnom stolu ili radnoj površini ispred tipaka mora biti najmanje 100 mm slobodne površine za smještaj ruku.
Radni stol ili radna površina ne smiju blještati i moraju biti izrađeni od materijala koji je na dodir nije hladan. Ovo s dodirom možda zvuči kao pravničko cjepidlačenje, ali svaki liječnik će reći kako je svakodnevno držanje zglobova na hladnom stolu najbolji put prema bolestima na koje se obično žale stariji ribari ili mornari. Dakle, ako želite i za dvadeset godina imati dobre zglobove, van sa staklenim i sličnim stolovima.

Radni stolac mora biti stabilan te mora radniku omogućiti udoban položaj i neometano pomicanje. Visina sjedala radnog stolca apsolutno mora biti podesiva. Naslon mora (opet: mora) biti oslonac za cijela leđa, podesiv po nagibu i visini. Ovakve stolice danas se zaista mogu nabaviti za nekoliko stotina kuna i tražite ih, kičma je samo jedna… Navedimo još kako svakom radniku koji to želi mora biti osiguran oslonac za noge.