Bug Online

Network neutrality, ili kraće net neutrality, pojam koji ćemo prevesti kao internetska neutralnost, ukratko znači da bi se internetski provideri trebali baviti svojim poslom; nepristranim omogućavanjem pristupa podacima, ali ne i odlučivanjem koji će se podaci moći brže ili kvalitetnije prenijeti preko njihove mreže. Internetska neutralnost, koja je u Sjedinjenim Državama već nazvana Prvim amandmanom Interneta (po uzoru na Prvi amandman Ustava Sjedinjenih Država, koji, među ostalim, proklamira slobodu govora), zahtijevala bi da i posljednja stranica na Internetu, blog ili amaterski pretraživač budu jednako dostupni kao i stranice samih ISP-ova ili velikih korporacija.
Zakonskim reguliranjem internetske neutralnosti zabranilo bi se da sami ISP-ovi brzinom pristupa preferiraju svoje stranice ili stranice velikih kompanija koje bi – prema nekim idejama – morale posebno platiti za brzi pristup ili prijenos određenih materijala koji opterećuju bandwith (kao što je video), odnosno usluga koje su konkurencija drugim djelatnostima internetskih providera (kao što je IP telefonija).

Zašto internetska neutralnost
Vaš internetski provider danas može bez neke posebne sankcije usporiti ili sasvim ograničiti npr. Google ili Skype, u korist svog ultra-cool-komercijalnog pretraživača ili svoje VoIP usluge. Također, mogao bi neke za njega „nevažne“ usluge poput servera za mrežne igre staviti na niži prioritet (računajući da se pojedinačni gameri neće previše žaliti).
Timothy Karr iz udruge Free Press kaže: "Net neutrality ... u osnovi znači da onaj tko je vlasnik žica ne smije diskriminirati sadržaj koji prolazi kroz te žice. To je Prvi amandman Interneta." Internetska neutralnost koja danas postoji – a mogla bi biti ozbiljno ugrožena ukoliko se zakonski ne propiše – jedan je od glavnih razloga postojanja Interneta kakvog poznajemo: Google, Wikipedia, Skype, ICQ i mnogi drugi započeli su kao mali, anonimni servisi koji su ojačali upravo zato što nisu bili ni od koga diskriminirani i što se njima moglo pristupiti kao i svakom drugom tada poznatijem servisu.
Bez internetske neutralnosti postoji mogućnost da se Internet približi onome što je danas kabelska televizija: netko bi određivao prioritete i sadržaje mreže, a dodatne usluge (video, mrežne igre, internetska telefonija) mogle bi se posebno naplaćivati.
Određivanje prioriteta bi bitno ugrozilo manje firme i davatelje alternativnih usluga. Naime, velike firme, poznate online trgovine i slični bi se zasigurno dogovorili s ISP-ovma (plaćajući im veću razinu pristupa, reklamirajući ih ili stvarajući neka druga komercijalna strateška savezništva), ali malima bi se moglo dogoditi da njihove web-stranice i druge usluge dođu na razinu niskog prioriteta, posebno ako su u pitanju videosadržaji i alternativni načini pružanja telekomunikacijskih usluga (internetska telefonija, internetski faks i slično). Drugim riječima, internetska neutralnost zahtijeva da jedino ograničenje brzine prijenosa budu tehničke mogućnosti linkova, a ne nečija arbitrarna odluka.