Bug Online

Integracija ovolikog broja jezgara u isto pakiranje postignuta je starim trikom: korištenjem dviju šesterojezgrenih silicijske pločica na istom organskom supstratu. Kako AMD u međuvremenu nije prešao na savršeniji, 32-nanometarski proizvodni proces, novi Opteroni ne rabe stari Socket F, već novi Socket G34. On ima čak 1.944 pina i fizički je mnogo veći od dosadašnjih rješenja, a AMD-u će poslužiti i za buduće procesore - Opterone Interlagos koji će imati do 16 jezgara te Opterone Bulldozer temeljene na sasvim novoj arhitekturi koja, između ostalog, donosi SSE5 instrukcije i podršku za hardversko ubrzavanje AES algoritama. Sama veličina jezgara nije bila glavni razlog za prelazak na kompleksniji socket. Opteroni iz serije 6100 raspolažu dvama dvokanalnim memorijskim kontrolerima, od kojih svaki podržava 1.333-megahercne DDR3 module, što je također impliciralo prelazak na novi, veći socket.

Svaki od kontrolera podržava po šest memorijskih utora, što će reći da kompletni procesor može raditi s do dvanaest memorijskih modula. Osim standardnih modula koji rade na naponu od 1,5 V, podržani su i moduli niske potrošnje koji rade na naponu do 1,35 V. S obzirom na broj memorijskih kanala i maksimalni takt memorije, procesori nude maksimalnu memorijsku propusnost od čak 42,7 GB/s. Upravo su ova visoka propusnost memorijskog podsistema i sirovi kapacitet memorije među glavnim prednostima ove nove generacije AMD-ovih procesora u usporedbi s Intelovim rješenjima iz porodice Westmere.

Unakrsno spajanje

Veliki problem pri skaliranju performansi sustava načinjenih od mnogo jezgara predstavlja održavanje koherencije cachea. AMD se ovim problemom pozabavio na šesterojezgrenim Opteronima Istanbul koji više-manje predstavljaju građevne jedinice Opterona Magny-Cours. Na 4P serverima implementirana je tehnologija HT Assist koja rezervira jedan megabajt L3 cachea svakog procesora. Tu se potom pohranjuju informacije o tome kako glavni dio cachea memorije koriste ostali procesori u sustavu. HT Assist u slučaju Magny-Coursa udvostručuje prosječnu propusnost u komunikaciji između čvorova (čvor je u ovom slučaju jedna polovica procesora) te za 60% smanjuje latencije.

Kako bi se izbjegla degradacija performansi uslijed povećanih zahtjeva za međuprocesorskom komunikacijom, AMD-ovi su inženjeri u sklopu nove platforme predstavili Direct Connect Architecture 2.0, čija je glavna značajka unakrsno spajanje procesora. To znači da čak i u sustavu s četiri socketa svi procesori mogu komunicirati izravno. Konkretno, svaki čvor raspolaže s četiri HyperTransport priključka. Idealno bi bilo imati ih šest, no to bi još više povećalo Socket G34, koji je ionako prilično velik.

Jedan priključak komunicira s čvorom koji je najbliži procesoru, ali se ne nalazi u istom socketu. Drugi priključak rezerviran je za komunikaciju s GPU-om (vjerojatno putem HTX slota). Treći je HT kanal raspolovljen: jedna polovica namijenjena je komunikaciji s topologijski najdaljim čvorom. Tu treba imati na umu da zbog korištenja odvojenih pločica silicija sustav sa dva socketa ima određene karakteristike 4P sustava. Druga polovica trećeg linka i kompletan četvrti link iskorišteni su komunikaciju između čvorova koji se nalaze u istom socketu - drugim riječima, za komunikaciju unutar samog Magny-Cours MCM-a (Multi Chip Module).

Novi Opteroni upareni su s AMD-ovim vlastitim čipsetima. Riječ je o I/O hubovima SR5690, SR5670 i SR5650, koji su kombinirani sa southbridgeom SP5100. Spomenuti I/O hubovi razlikuju se prema broju podržanih PCIe laneova, odnosno samih kontrolera, što u konačnici rezultira i različitom potrošnjom. Southbridge SP5100 podržava pak dvanaest USB 2.0 i dva USB 1.1 porta, koje je po želji moguće isključiti. Tu je također i 6-kanalni SATA 3 Gb/s kontroler s podrškom za softverski RAID. Budući da se svi ovi čipovi s procesorima spajaju putem HT sučelja, u praksi je moguće napraviti matične ploče, odnosno servere s više jeftinijih I/O hubova i pripadajućih southbridgeova koji bi bili spojeni na manji broj procesorskih socketa (primjerice, dva SR5650 huba i dva SP5100 southbridgea u kombinaciji sa samo jednim procesorom). Na taj način moguće je dobiti servere s većim brojem priključaka za diskove bez dodatnih investicija u posebne RAID kontrolere visokih performansi.