Bug Online

Za one koji se ne sjećaju, prva generacija AMD-ovih četverojezgrenih procesora ne samo da je poprilično kasnila, već se naknadno pokazala problematičnom zbog zaguljenog buga s TLB-om (Translation Lookaside Buffer). Spomenuti je problem kasnije saniran putem nadogradnje BIOS-a, no uz dosta velik pad performansi. Poučen, čini se, ovim iskustvima, AMD je posljednju generaciju 45-nanometarskih Opterona predstavio ranije nego što je to bilo najavljeno, ali i dalje mnogo kasnije u odnosu na Intel koji je 45-nanometarske procesore predstavio javnosti krajem 2007. godine. Doduše, možda nije naodmet spomenuti da AMD-ova špranca izlazaka s novim proizvodima daje prednost serverskim modelima, a Intelova stolnim. Iz istog razloga AMD već sad na tržištu ima nove Opterone, dok će novi Xeoni (bazirani na novoj arhitekturi i platformi) postati dostupni početkom sljedeće godine unatoč tome što je u trgovinama već dostupna stolna varijanta pod imenom Core i7.

Dugovječna platforma

Novi Opteroni zbog finijeg proizvodnog procesa nude više performanse uz zadržavanje jednake potrošnje. Uz to, kompatibilni su s postojećim matičnim pločama, što je dobro kako za proizvođače servera, tako i korisnike koji imaju namjeru nadograditi stare sisteme s novim procesorima i tako im produžiti radni vijek. Zadržavanje stare infrastrukture i igranje na kartu “stabilnosti platforme” AMD je izgleda napravio namjerno kako bi kontrirao upravo suprotnim karakteristikama koje će ponuditi nova generacija Intelovih procesora Xeon. Naime, novi Intelovi procesori zbog integriranog memorijskog kontrolera i drugačijeg socketa zahtijevaju nove matične ploče i novi tip memorije (ECC DDR3 umjesto FB-DIMM-ova). Prema AMD-ovoj filozofiji, u vrijeme krize koja danas trese svijet, korisnici trebaju što stabilniju platformu, a 45-nanometarski procesori nude upravo to – dodatne performanse bez zadiranja u ostatak infrastrukture.

Konkretno, AMD je na tržište izbacio pet novih četverojezgrenih Opterona s rasponom takta između 2,3 i 2,7 GHz. Treba primijetiti da su najbrži stari četverojezgreni Opteroni radili na taktu od tek 2,5 GHz uz potrošnju od 105 W, pa je skok na 2,7 GHz uz osjetno manju potrošnju prilično lijepa stvar. Svi se modeli mogu pohvaliti s po šest megabajta L3 cachea, što je što je čak triput više u odnosu na prethodnu, 65-nanometarsku generaciju procesora. L2 cache pridjeljen svakoj jezgri ostao je pak isti. Osim ekonomičnosti i povećanja performansi zbog višeg takta i većeg kapaciteta cachea, procesori Shanghai imaju i par novih trikova u pogledu virtualizacije. U prvom redu to je tehnologija RVI (Rapid Virtualization Indexing), što je stilizirano ime za virtuzalizaciju MMU-a (Memory Management Unit). Premda se virtualizacija MMU-a i prije izvodila tehnikama kao što je shadow paging (na VMwareu ESX, primjerice), korištenjem RVI-ja u kombinaciji s kompatibilnim hypervisorom moguće je ostvariti velike dobitke u performansama – tipično do 40-ak posto u memorijski intezivnim real-world aplikacijama odnosno do 500-tinjak posto u sintetičkim benchmarkovima. S obzirom na zadržavanje stare platforme, također je zanimljiv feature Extended Migration koji omogućava migriranje virtualnih mašina preko procesora različitih generacija, ali jednake arhitekture – primjerice, sa starih Barcelona na nove Shanghaije.

Osim spomenutih “običnih” Opterona, AMD bi relativno skoro trebao predstaviti i varijante namijenjene korisnicima koji traže što nižu potrošnju (oznaka HE, 55 W) ili što bolje performanse (oznaka SE, 105 W).