Bug Online

Trideset godina u svijetu softvera je respektabilna obljetnica. Uglavnom se u tom društvu nalaze operacijski sustavi, prastari razvojni alati za jezike koji se sada koriste samo u legacy-sustavima, a često su tu i sustavi za upravljanje bazama podataka. IBM Informix višeplatformski je takav sustav, koji je uspio preživjeti prilično turbulentna razdoblja, u čemu su veliku ulogu odigrali upravo korisnici. Donosimo prikaz povijesti i sadašnjosti ovog informatičkog old-timera.

Ovaj tekst treba gledati kao svojevrsnu snimku stanja u svijetu Informixa, za čitatelje koji misle da baze podataka počinju i završavaju Oracleom ili Microsoftom, a ne kao recenziju neke nove verzije.

U početku bijaše relacija

Roger Sippl i Laura King osnovali su davne 1980. tvrtku Relational Database Systems (RDS), koja je već sljedeće godine objavila svoju verziju relacijske baze podataka pod nazivom Informix (izvedeno iz INFORMmation on unIX). Bio je to početak jednog od najdugovječnijih softverskih proizvoda. U narednih nekoliko godina je Informix proširen brojnim dodacima i izmjenama enginea na kojem se vrtio. Među proširenjima svakako treba spomenuti podršku za SQL jezik, te Informix 4GL, jezikom i skupom alata za razvoj terminalskih aplikacija nad bazama podataka. Brojni veliki informacijski sustavi još uvijek koriste terminalske aplikacije razvijene u 4GL-u. 1986. RDS mijenja ime u Informix Software.

Engine koji je već ranije imao odlične višekorisničke performanse je 1989. proširen mogućnostima izrade backupa dok je server dostupan i korisnici obavljaju transakcije, te je stoga komercijalno preimenovan u OnLine. Sljedeće godine izdana je verzija 5.00 koja uvodi pohranjene procedure te potpune distribuirane transakcije s dvofaznom potvrdom (two-phase commit), a u verziji 5.01 uvedeni su i okidači.

Nakon ovoga, Informix je ušao u takozvanu Dynamic eru, s novim proširenjima u arhitekturi koja su omogućila dinamičko skaliranje servera za vrijeme regularnog rada. Skaliranje je omogućeno na razini hardverskih resursa, pa je bilo moguće online dodavati i procesore koje će Informix koristiti. Inovacija u arhitekturi je također bila i oslanjanje na višenitne (multi-threaded) procesorske jezgre koje su tada postale dostupne. Od ovog vremena, pa sve do prošle godine, proizvod se naziva Informix Dynamic Server (IDS). Velike promjene u arhitekturi dovele su do izlaska verzije 7 1994. godine, koja je u to vrijeme bila najbrži engine za baze podataka. Izdanje 7.31 je jedno od najdugovječnijih održavanih softverskih proizvoda. Odlikuje se izrazitom stabilnošću i jako malim potrebama za administriranjem koje se uglavnom svodi samo na dodavanjem diskovnog prostora te stoga i dalje brojni korisnici diljem svijeta drže svoje baze podataka na njoj.

Mračni srednji vijek
Tijekom godina Informix Software kupio je nekoliko proizvoda kojima je manje ili više uspješno upotpunjavao svoju ponudu. U toj ponudi je uvijek nedostajalo kvalitetnih i prihvaćenih alata za brzu izradu aplikacija temeljenih na bazama podataka, a razlozi za to su bili raznoliki: od pogrešnih procjena pri kupnji, do istovremenih izlazaka drugih aplikativnih alata ili tehnologija.