Bug Online

Teško je danas biti programer. Ne mislimo pri tome na one koji su zaposleni u velikim tvrtkama i koji u pravilu "štancaju" kôd prema unaprijed zadanim pravilima i zahtjevima, nego na samostalne, u manjim tvrtkama ili, nedajbože, startupima. Nekada (davno davno, negdje između početka korištenja vatre i pojave Interneta) je bilo očito čime raditi neki projekt (odnosno po starom nazivlju, "program"). Koristilo se ono što se imalo, što je uglavnom bila neka inačica BASIC-a, Pascala ili Clippera koju je neki poznanik prošvercao ili je na neki drugi način došla do krajnjeg programera, a danas – tko zna! Ne samo da je izbor jezika ogroman, nego i razvojnih okruženja koja ih podržavaju, a dobar dio ovih je besplatan.
BASIC je obično dolazio doslovno u samom računalu, u ROM-u, a tek kasnije su došli zasebni interpreteri – na PC-ovima najpopularniji QuickBASIC/QBASIC i GW-BASIC. Za Pascal je oduvijek postojao samo jedan dobar izbor: Borlandov Turbo Pascal, u nekoliko verzija. Slično je i s Clipperom – unatoč tome što su efektivno postojale dvije popularne verzije, to je još uvijek bio jedan alat jednog proizvođača. S navedenim opcijama, uz neke dodatke i iznimke, programer s pristojnom mrežom poznanstava koja uključuje i nekoga sa sveučilišta bio bi suočen s izborom između otprilike triju proizvoda, manje ako je za alate morao sâm plaćati.