Bug Online

Doslovno isti dan kad je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana objavljen u Narodnim novinama (29. lipnja 2009.) započela je njegova primjena. Neobično kratak - mogli bismo reći i nepostojeći - rok između donošenja Zakona i početka njegove primjene govore da je država već bila pripremila odgovarajuću infrastrukturu i samo se čekalo zaokruženje pravnog okvira.
Biometrijske su putovnice odgovor međunarodne zajednice na niz sigurnosnih problema s kojima se svijet suočio u posljednjih desetak godina: s jedne strane sve više putovanja, globalizam, sve rašireniji turizam, jačanje međunarodne razmjene svih oblika, a s druge strane jačanje međunarodnog kriminala i terorizma. Uz to, sve suvremeniji i sve jeftiniji sustavi za skeniranje i ispis učinili su stare metode zaštite putovnica nedovoljnima.

Razvoj hrvatskih putovnicaRepublika Hrvatska sada prolazi treću reformu izrade svojih putovnica. Prve hrvatske putne isprave izdavane su na temelju odredbi Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana donesenim s još nekim osnovnim aktima hrvatske državne neovisnosti u jesen 1991. godine. Taj Zakon je nekoliko puta dopunjavan i mijenjan, no u osnovi se primjenjivao do 2000. godine. Zaštita putnih isprava koje su se izdavale na temelju spomenutog Zakona bila je prilagođena tadašnjim uvjetima i tehnologiji, a i mogućoj tehničkoj izradi.
Osobni podaci su se u obrasce putovnica unosili u policijskim upravama i postajama Ministarstva unutarnjih poslova te u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu. Treba znati da tadašnja hrvatska putovnica, kreirana na brzinu i bez nekog iskustva na tom području, nije bila u skladu s međunarodnim standardima glede podataka koje je sadržavala i nije bila strojno čitljiva (većina će je se sjetiti – to su one putovnice s tvrdim koricama). Ipak, glavni je problem tih putovnica to što se fotografija nalazila zalijepljena ispod samoljepljive folije, tako da se putovnica relativno lako krivotvorila izmjenama fotografije, pa i ostalih osobnih podataka. Veliki je sigurnosni problem bila i distribuirana izrada – ona tko bi se eventualno dočepao praznog obrasca, mogao je izraditi “savršenu” krivotvorinu. Uz te je putovnice vezana i nikad razjašnjena afera o navodnom nestanku 930 praznih putovnica iz konzulata u Mostaru 1999. godine.
Zbog svih je navedenih razloga krajem 1999. godine donesen novi Zakon o putnim ispravama hrvatskih državljana koji se primjenjuje od 1. siječnja 2000. godine. Hrvatske putovnice koje su se počele izdavati na temelju odredbi navedenih propisa bile su u skladu s tada važećim standardima u svezi preporučenih sadržaja i elemenata zaštite. Upis podataka u vizualnu i strojno čitljivu zonu putovnice i u dvodimenzionalni barkôd u putovnici obavlja se sukladno međunarodnim ISO i ICAO standardima za strojno čitanje putne isprave, te europskim normama koje se odnose na barkodove. Strojno čitljive su diplomatske putovnice, službene putovnice i tzv. obične putovnice.
Putovnice se od 2000. godine tehnički izrađuju na jednom mjestu u Republici Hrvatskoj, a izrađuje ih pravna osoba koja je odlukom Vlade Republike Hrvatske određena za poslove tiskanja obrazaca putovnice i samu tehničku izradu putovnice. U pitanju je Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. (AKD), trgovačko društvo u vlasništvu države. Putovnice koje se izdaju od 1. siječnja 2000. godine znatno su zaštićenije i teže ih je krivotvoriti od hrvatskih putovnica prve generacije.

Uvođenje biometrijskih putovnicaKako bi se što više umanjila mogućnost krivotvorenja putnih isprava, što olakšava kretanje terorističkih i međunarodnih kriminalnih skupina, međunarodne organizacije koje se bave pitanjima zaštite putnih isprava počele su u elemente zaštite uvoditi i biometrijske elemente. Tako je iznimno utjecajna Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) izradila globalne smjernice vezane uz biometrijsku zaštitu putnih isprava.
Biometrija lica usvojena je kao primarna i obvezna biometrijska karakteristika u putovnicama, dok su kao sekundarne karakteristike uzete biometrija otisaka prstiju i šarenice oka. Kao medij za pohranu biometrijskih podataka odabran je beskontaktni čip. U svrhu postizanja globalne interoperabilnosti definiran je jedinstven način organiziranja i pohrane podataka na čipu te način zaštite biometrijskih podataka i sustav razmjene podataka.
Sukladno preporukama ICAO-a, Vijeće Europske Unije donijelo je 2004. Uredbu o standardima zaštite i biometriji u putovnicama i putnim dokumentima izdanim od strane zemalja članica, kojom je obvezalo države članice da najkasnije do 28. lipnja 2006. godine započnu s izdavanjem e-putovnica s podacima iz strojno čitljive zone i digitaliziranom fotografijom vlasnika putovnice pohranjenom na beskontaktnom čipu, dok je za integriranje otisaka prstiju na čip ostavljen rok do 28. lipnja 2009. godine. Spomenimo da se za razliku od direktiva Europske Unije, koje predstavljaju okvirni dokument čije odredbe svaka država provodi putem vlastitih propisa, uredbe izravno primjenjuju na cijelom području Unije.