Bug Online

S Lončarićem smo, uz niz drugih tema, razgovarali o tome kako je uspio organizirati tvrtku koja danas u Hrvatskoj predstavlja fenomen gotovo bez presedana - informatičku tvrtku koja je tržišni lider u zemlji i regiji i koja cijelo vrijeme bilježi kontinuirani rast.

Zašto, ili bolje reći kako ste izabrali geoinformatiku kao svoju karijeru? Što vas je navelo baš u taj segment novih tehnologija?
Školovao sam se u Zagrebu, u MIOC-u i srednjoj glazbenoj školi nakon čega sam se upisao i na Elektrotehnički fakultet. Tada još nisam znao da postoji geoinformatika. Krajem studija, a bio sam jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji, dobio sam i nagradu Josip Lončar za najbolje studente ETF-a, kao i Prvomajsku nagradu Zagrebačkog sveučilišta za rad iz područja primjene optičkih vlakana. Prvi posao dobio sam 1987. godine, a trebao sam raditi u tadašnjoj tvrtki Nikola Tesla. Međutim, prihvatio sam izazov u tvrtki za koju sam se morao potruditi da u nju uđem. To je bila tvrtka Tektronix.
Bili su veliko ime za svakog elektroinženjera, a ja sam kod njih, u njihovom odjelu u Zagrebu, dobio funkciju „application engineer“. Tektronix je imao tri programa proizvoda. Jedan program bili su mjerni instrumenti, a u njemu smo surađivali npr. s Elkom, i to na mjerenju optičkih kabela, ili s tadašnjim PTT-om. Drugi program su bili pisači (ink jet, za ispis mjernih rezultata) i stolovi za digitalizaciju različitih mjerenja, a Tektronix je i tvrtka koja je među prvima napravila skener za izradu karata. Tvrtka je imala i treći program – program kompjuterske grafike. Taj je predmet na tadašnjem ETF-u predavao danas pokojni profesor Stanko Turk, a ključna stvar u kompjuterskoj grafici tada su bile tzv. escape-sekvence kojima je s terminalima komuniciralo neko središnje računalo, obično neki Digital Equipment VAX. Tektronix je tada bio svjetski lider u grafičkim terminalima.