Bug Online

Sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća, kada su se prvi put pojavili, NAS (eng. Network Attached Storage) uređaji bili su namijenjeni jednostavnom proširivanju diskovnog kapaciteta lokalne mreže. Zahvaljujući brojnim uslugama koje danas implementiraju, predstavljaju interesantnu alternativnu znatno skupljim datotečnim serverima, prvenstveno u krugu manjih poslovnih mreža.

Pristigli uređaj TeraStation predstavnik je sredine ponude tvrtke Buffalo, a krase ga kapacitet od 1 TB, podrška za RAID 0, 1, 5 polja, USB proširivost, FTP poslužitelj te definiranje korisnika i prava pristupa. U dopadljivo srebrno kućište, ne prevelikih dimenzija, smještena su četiri Western Digitalova diska kapaciteta 250 GB, dok jezgru uređaja čini Freescaleov procesor PowerPC takta 266 MHz sa 128 MB RAM-a te gigabitni Realtekov kontroler.

Mogućnosti iza jednostavnosti

Stavljanje uređaja u pogon iznimno je jednostavno i svodi se na spajanje u električnu mrežu i na preklopnik (switch). Inicijalna konfiguracija TeraStationa podrazumijeva dohvaćanje IP adrese preko DHCP-a ili, u slučaju nepostojanja istog, dodjele predefinirane adrese. U prvom slučaj potrebno je na računalo instalirati aplikaciju koja dolazi s uređajem i čija je uloga pronalazak NAS-a u mreži, dok je u drugom slučaju jednostavno potrebno usmjeriti omiljeni web-preglednik na predefiniranu IP adresu. Konfiguracija TeraStationa vrši se preko web-sučelja koje odiše jednostavnošću i intuitivnošću što, nažalost, za sobom povlači izostanak naprednih opcija pa tako uopće nema sigurnosnih opcija kao što je primjerice uporaba HTTPS-a, restrikcije pojedinih IP adresa ili automatski logout korisnika.
Uređaj ima podršku za RAID 0, 1 i 5 polje te neovisan rad četiri diska (JBOD) kada se svaki disk prikazuje kao samostalni dijeljeni direktorij (share). Izvorne postavke uključuju RAID 5 polje što pozdravljamo. Datotečni sustav koji se pri ovakvim konfiguracijama koristi je XFS - brz i robustan 64-bitni journaling datotečni sustav razvijen od strane SGI-ja, iako zbog navedenog nisu podržane skrivene datoteke i direktoriji (atribut hidden).

Spajanje na mrežu ostvaruje se gigabitnim sučeljem te su podržani i TCP/IP i Appletalk transportni protokoli odnosno SMB/CIFS i AFP protokoli za dijeljenje datoteka, dok podrška za NFS ne postoji. Od naprednijih opcija ističe se izbor duljine Ethernet okvira, a podržani su tzv. Jumbo okviri što je i razumljivo kada razmatramo standard Gigabit Ethernet. U slučaju posjedovanja gigabitnog preklopnika s podrškom za Jumbo okvire, autor preporuča njihovu uporabu jer donose porast brzine prijenosa od desetak posto.

Uređaj sadrži četiri USB 2.0 sučelja (dva s prednje i dva sa stražnje strane) što otvara mogućnosti dodatnom proširenju. Dva su načina kako se ona mogu iskoristiti; prvi je uporaba ugrađenog servera za ispis kada se na USB sučelje spaja pisač, dok se drugi odnosi na proširenje kapaciteta uređaja vanjskim USB diskovima. Podržani su isključivo diskovi, ne i flash-memorije, te datotečni sustav FAT16/32. Iako diskove formatirane FAT-om nije moguće uključiti u share (za to moraju biti formatirani u XFS), moguće ih je iskoristiti kao jedinice za backup ili s njih kopirati sadržaj na TeraStation.

Upravljanje dijeljenim direktorijima i korisnicima (kreiranje korisnika i grupa) odlično je riješeno, pogotovo iz perspektive web-sučelja. Kontrolu pristupa moguće je definirati na razini pojedinog korisnika ili grupe kojoj pripada. Moguće je definirati hoće li korisnici imati pristup, hoće li moći samo čitati ili i pisati u navedenom direktoriju. Kontrolu pristupa moguće je postavljati samo nad korijenskim direktorijima, ali ne i nad ugniježđenima te ne postoji mogućnost podešavanja kvote za korisnike/grupe.

Iz svega nabrojanog jasno je kako je ovaj uređaj namijenjen manjim uredskim okolinama kojima je potreban velik kapacitet, ali im nisu bitne brzine prijenosa, već sigurnost podataka koju pruža RAID 5 polje.