Bug Online

Postoji stara izreka (relativno, u odnosu na mladost cijele industrije) koja izgleda otprilike ovako: "kada bi graditelji gradili kuće kao što programeri grade aplikacije, prvi djetlić koji naiđe uništio bi cijelu civilizaciju." Izreku su vjerojatno čuli svi u cijelom području IT-a imali oni veze s programiranjem ili ne i, po svemu sudeći, gotovo svi koji su je čuli, nakon kraćeg bi razmišljanja reagirali ponešto otužnim klimanjem glavom i odgovorom u smislu "pa eto, zapravo je istina", s kraja promatrajući svoje računalo s Windowsima (ili drugom omiljenom aplikacijom) sa stotinama bugova i tisuću i jednim virusom ili crvom koji se negdje zavukao i smeta. Uopće nije rijetko naići na slučaj, osobito kod nas, u kojem se razvijaju skupe aplikacije i sustavi koje netko naruči, a da na kraju sve završi neslavnim sudom da je sve skupa previše bugovito/ograničeno/neprilagođeno, ili da to nije ono što klijentu treba ili nešto slično.

Prirodno je stoga pitati se - možemo li napraviti nešto da popravimo ovu situaciju? Odgovor je - donekle možemo, ali samo u suradnji s onima koji su proizvod, odnosno aplikaciju naručili. Nažalost, testiranje aplikacija često je aktivnost kojoj se posvećuje premalo pozornosti i vremena, nerijetko zbog toga što projekti po svojoj prirodi kasne zbog premalo pažnje ili novca posvećenih strukturiranom razvoju.

Situacija u Babilonu

Uz izreku s početka teksta zabavno je povući paralelu sa događajem otprije nekih 3800 godina u Mezopotamiji - nastankom slavnog Hamurabijevog zakonika u kojem se, između zakona o "brijačima", odnosno primitivnim kirurzima, i zakona o brodogradnji, nalaze zakoni o graditeljstvu. Među šest stavaka koji su vrlo jednostavno i intuitivno sročeni, prvi utvrđuje da će se i koliko graditelju platiti, a ostalih pet govori o tome čime će graditelj platiti, počevši od svojeg života pa do besplatnog popravka pogrešaka koje bi načinio, u slučaju različitih problema s građevinom.

Standardi osobne odgovornosti očito su značajno opali u odnosu na stari Babilon, ali čak i danas građevinari imaju opsežan pravilnik o tome što i kako smiju raditi. Ovo se ne odnosi samo na standarde materijala i arhitekture stabilnih građevina, nego i svega ostalog: za građevinu mora postojati lokacijska dozvola, odnosno odluka gdje će ona biti smještena i za koju svrhu; mora biti predviđeno kako će se ona spajati s postojećom infrastrukturom (vodovod, struja, telefon i Internet, kanalizacija, ceste) te, na kraju, tko će u ulozi nadzornog tijela promatrati sve to i korektivno djelovati ako uoči pogreške.