Bug Online

S Bačelićem smo razgovarali uglavnom o pisačima u poslovnom okruženju - koliko tu ima novca, kako se printeraši nose s krizom, što je "upravljanje ispisom" i gdje vidi sebe i printerski biznis u bliskoj budućnosti. Dotakli smo se, kako je u intervjuu mjeseca uobičajeno, i drugih tema...

Dajte nam, za početak, sliku hrvatskog tržišta printera, gledano u najopćenitijem smislu.

Kad govorimo o printerima, govorimo o svim printerima osim strojeva za tisak i strojeva za ispis vrlo širokih formata. Dakle, govorimo o printerima od najmanjih formata do uredskih uređaja koji mogu ispisivati na papiru veličine A3+, uredskih kopirki i sličnih uređaja. Za to tržište možemo reći da je prošle, 2009. godine doseglo financijsku vrijednost nešto veću od stotinu milijuna američkih dolara. To je procjena od oka, zbog utjecaja krize i još nekih faktora, no to jest nešto više od 100 milijuna dolara. Što se tiče očekivanja za ovu, 2010. godinu, tržište će ostvariti sličnu vrijednost, plus-minus tri posto.

To su dosta mala odstupanja. Na čemu temeljite to očekivanje pada ili rasta od tek nekoliko postotaka?

Temeljim to na činjenici da je tržište printera u Hrvatskoj već doživjelo dosta velik pad. Prošli smo prvi val redukcija narudžbi još tamo početkom ove krize. Printeri su bili prvi na udaru programa štednje. Tvrtkama, ali i kućnim korisnicima, najlakše je bilo odustati od kupovine novog printera, uštedjeti na toneru - primjerice, na laserskim printerima u boji ispisivalo se samo u crnoj boji; općenito se ispisivalo manje nego što se to radilo prije ili se na neki drugi način štedjelo. Udarac te krize mi smo osjetili odmah.

Nije bilo nekog postupnog pada, mi smo pad narudžbi doživjeli praktično u jednom jedinom mjesecu. Nama se kriza počela ozbiljno manifestirati još u studenom 2008. godine, a negdje do kraja prvog tromjesečja 2009. godine stabilizirali smo promet negdje na pola one vrijednosti poslovanja koju smo imali prije krize, što se printerskog hardvera tiče.

Potrošni materijal donosi novac

Dajte nam malo opišite strukturu tržišta, koliko u tih 100 i kusur milijuna dolara ide na hardver, koliko na potrošni materijal, a koliko se ostvaruje u uslugama?

U procjeni tržišta nalazi se sve. Najviše prihoda dolazi od potrošnog materijala - tonera, tinti i ostalih, ali bez papira, oko sedamdeset posto iznosa; dvadeset posto prihoda dolazi od hardvera, a desetak posto dolazi od usluga. Kažem, ovo je paušalna procjena jer je to dosta nezahvalno tržište za precizna mjerenja.

Kakva je struktura prihoda kad se gleda po industrijskim vertikalama - velike tvrtke, male tvrtke, javni sektor, pojedinačni korisnici, itd.?

Ne pratimo to baš na takav način. Ne dijelimo korisnike strogo na male i velike jer je ispis prisutan doslovno svagdje, samo je pitanje u kojoj mjeri, tako da su nam svi korisnici bitni. Mogu sa sigurnošću reći da se većina prometa odvija kod raznih vrsta poslovnih korisnika. Naši su najveći korisnici, kad gledamo industrijske segmente, financijske institucije, javni sektor, zdravstvo, trgovina, sve administrativne djelatnosti, a kako se ide prema proizvođačkim industrijama, potrošnja printera i potrošnog materijala sve je manja i manja.

Koja vaša rješenja koriste ti najveći potrošači printerskih tehnologija?

Većina obitava na laserskim tehnologijama, no implementacije su vrlo raznolike. Imamo petnaestak većih, složenijih rješenja. Kad promatramo sâm ispis, on se dijeli na tri bitne stvari: hardver, potrošni materijal i uslugu. Statistički gledano, svaki drugi korisnik u Hrvatskoj ima neki Hewlett-Packardov printer koji je kupio u ovoj ili nekoj od prethodnih godina, konstantno troši neki potrošni materijal, no sâm upravlja tim printerom, sâm mijenja toner, sâm ga puni papirom. Cjelovito se rješenje kod korisnika nadograđuje uslugom u kojoj mi, uza sve navedeno, kontroliramo njegovu cjelokupnu ispisnu okolinu.