Bug Online

Pod pojmom "blade server" zapravo se krije oveća količina opreme. Sami su "serveri" u svemu tome skoro pa sporedna stvar koja se često kupuje naknadno. Najuočljivija komponenta ovdje, i ona po kojoj se razlikuju generacije i modeli, jest kućište, odnosno "šasija" (prema engleskom chassis). Ovo je metalna kutija, najčešće (ali ne uvijek) namijenjena ugradnji u ormare s opremom, koja sadrži servere, napajanja, ventilatore za hlađenje, svu elektroniku potrebnu da se ovi serveri povežu međusobno i s vanjskim svijetom i, konačno, ugrađeni firmware za upravljanje cijelom stvari. Za razliku od "normalnih" servera, kućište je odgovorno za I/O (VGA, tastaturu i miša, mrežu, FC). Ideja je da blade serveri imaju odgovarajuće kontrolere, ali se izlazi ovih kontrolera ne provode izravno van, nego se odgovarajuće veze prvo stvaraju unutar kućišta. U modernoj generaciji servera u pravilu čak i ne postoje tradicionalni VGA, USB i CDROM na kućištu, nego se ovi emuliraju putem udaljene konzole (remote console) sustavima kao IPMI i iLO.

Na test nam je došla Dellova šasija PowerEdge M1000E. Radi se o izvedbi namijenjenoj ugradnji u ormare s opremom, gdje će zauzimati 10U prostora, što je standardno za slične proizvode u industriji. Iako Dell nije naročito poznat po svojim blade serverima, ovo čak nije prvi proizvod ove klase koji su proizveli - ali je prvi "moderne generacije", što u praksi znači da sliči suvremenim proizvodima ostalih proizvođača. Kao i kod ostalih proizvođača, Dellovo kućište prima samo Dellove servere (kao što IBM-ovo prima samo IBM-ove, HP-ovo samo HP-ove - ne postoji standard).

Dellova kutija

Jedan od vrlo zanimljivih podataka koji se mogu saznati o Dellovom blade kućištu iz njihovih reklamnih materijala jest da je za njegovo otpakiravanje iz kutije odnosno pošiljke u kojoj dolazi potrebno točno 14 minuta i 13 sekundi. Do ovog značajno preciznog rezultata došlo se ispitivanjem nezavisne tvrtke (za čije ime nismo čuli niti očekujemo da ćemo čuti ubuduće) pri usporedbi sa sličnim blade kućištima drugih proizvođača - IBM-a i HP-a. U ovom su se ispitivanju tako IBM i HP pokazali kao neobično zahtjevni po radno vrijeme tehničara koji će sastavljati servere s, redom, 1 sat, 56 minuta i 24 sekunde, odnosno 3 sata, 13 minuta i 15 sekundi. Ovo ispitivanje, koje je teško uzeti ozbiljno, ima za cilj ilustrirati jednu pozitivnu osobinu Dellovog rješenja: da dolazi u velikoj mjeri unaprijed sastavljen i sa znatno manje ambalaže, što pak znači da nije potrebno imati posebno trenirane ljude da bi ga se pustilo u pogon.

Pristup ideji blade servera minimalno je različit kod Della i kod spomenutih velikih proizvođača. Moderni trend u blade kućištima jest napraviti ih doslovno kao skalirani datacentar u malom. Osim modularnog sustava napajanja i (velikog broja) ventilatora, najćešće se kao "periferni" uređaji u kućištu nalaze ugrađeni Ciscovi upravljivi switchevi čak i više klase, te fibre channel switchevi, najčešće od Brocadea, a osim serverskih bladeova, postoje različite vrste pomoćnih infrastrukturnih bladeova kao što su storage bladeovi te čak i tape backup bladeovi. Dellov pristup kao da je malo lakši u "mi ćemo minijaturizirati datacentar" priči i nudi samo serverske bladeove s odgovarajućim dostupnim kontrolerima i osnovnim switchevima. Osobno smo skloniji ovakvom rješenju iz dva razloga: manji su kompromisi koji se moraju napraviti da bi neki uređaji stali u relativno skučeni prostor kućišta i/ili bladeova, i podjela dužnosti u datacentru se manje mijenja - administratori zaduženi za storage ne moraju znati i sve sitnice specifične za bladeove. S druge strane, sasvim je jasno da instalacija može biti znatno komfornija ako jedno blade kućište sadrži baš sve što mu treba i zapravo je samodostatno.