Bug Online

Najprodavaniji je Dellov PowerEdge server, koji je uspio pogoditi prilično blizu zlatnoj sredini za korisnike kojima treba rješenje koje radi bez pretjeranih komplikacija, 2950 u svojih nekoliko generacija. Ovome je dakako pomogla konzervativnost dizajna i dugoročnost Intelove prethodne platforme 5000 koja je omogućila korištenje nekoliko generacija tehnologije procesora s istom popratnom opremom. Pred kraj ove platforme, odnosno kratko vrijeme prije nego što je Nehalem postao buzzword prisutan posvuda, počeli su se pojavljivati prvi serveri iz serije R (nemaštovita oznaka za rack?); prvo R200 i R300 koji su postali vrlo zanimljiv izbor u području "gustih" 1U poslužitelja, a kasnije i ostali modeli ove serije.

U odnosu na ranije dostupne modele (modelima R200, R300, R410 i R610 po veličini odgovara 1950; R710 je osvježenje modela 2950), novi serveri su više diferencirani za pojedine korisnike sa stajališta cijene i dostupnih mogućnosti. Tako su za razliku od starijeg 1950 serveri R200 i R300 opremljeni samo po jednim socketom za procesor i primarno su namijenjeni za Xeone light iz obitelji 3xxx. Ova i slične uštede omogućile su da nove generacije budu ponekad i do 40% jeftinije u osnovnim konfiguracijama od prethodne. Drugi kraj ponude PowerEdge servera veličine 1U (koje smo ovdje uzeli za primjer) drže modeli R410 i R610 koji imaju po dva socketa i podršku za Core i7, a koji su u sličnoj konfiguraciji cijenom približeni modelu 1950. Naravno, trenutno su u ponudi i stariji modeli koji imaju veliku količinu instalacija, ali ne podržavaju nove procesore i7.

Nehalem u ormaru

Testirani model R710 trenutno je jedini Dellov model veličine 2U s procesorima iz obitelji Core i7. Sadrži dva socketa od kojih je u testiranom primjeku popunjen jedan, i to procesorom Xeon E5530. Ovaj procesor iz serije Gainestown Intelovih procesora obitelji Nehalem radi na 2,4 GHz, što je otprilike u sredini ponude, i deklariran je za 80 W potrošnje. Zanimljivo je da je ova potrošnja jednaka onoj deklariranoj za prethodnu generaciju četverojezgrenih procesora (Hapertown Xeon 54xx) otprilike iste frekvencije. Tradicionalno, dostupni su i niskonaponski modeli deklarirani za 60 W, ali maksimalne frekvencije 2,4 GHz. Prvi dvojezgreni Core 2 Xeon procesori (Woodcrest 51xx) bili su većinom deklarirani za 65 W s niskonaponskim varijantama od 38 W naviše.

Nehalemi posuđuju (idejno) memorijsku konfiguraciju od Opterona te ugrađeni memorijski kontroler prima DDR3 memoriju. Iako je moguće koristiti unbuffered memoriju, maksimalni potencijalni kapacitet od 144 GB može se postići samo korištenjem registered memorije (neovisno o tome, memorija je uvijek ECC). Specifikacije govore da je teoretska razlika u performansama unbuffered i registered memorije oko 5%, ali i da razlika ne bi trebala biti vidljiva u stvarnim primjenama, pa izbor trenutno ovisi o cijeni (registered memorija je oko 25% skuplja). Dodatno, o konkretnom modelu procesora i broju ugrađenih memorijskih modula ovisi i radna frekvencija na kojoj će raditi memorijski sustav, što je opisano u Intelovoj tablici.

Inventar

Nova generacija Dellovih servera smještena je u blago redizajnirano kućište. Kvaliteta dizajna je stvar ukusa, ali nekako izgleda da Dell ide prema minimalističkom i industrijskom izgledu (drugim riječima, jeftinijem i bez ukrasa). Osim estetskog dojma, novi izgled, čini se, štiti manji dio površine prednje maske od prašine i mehaničkih oštećenja nego stari pa bismo ukupno rekli da se radi o koraku nazad. Server 1950 i njemu slični bili su nadaleko poznati po buci koju su stvarali. Nova generacija ovo malo popravlja - naravno, ne radi se uopće o tome da je ugodno biti u prostoriji sa serverom, ali ipak je situacija osjetno bolja nego prije.

Zanimljiva je Dellova odluka serijsko uvođenje još jedne mrežne kartice u ovaj model, čime se broj defaultnih gigabitnih mrežnih sučelja povećava na četiri. Razloga je mnogo - bilo za redundanciju "normalne" i nadzorne mreže (DRAC / IPMI2), za povećanje performansi agregiranjem, ili, ako se server koristi za virtualizaciju, za općenito povećanje performansi dodjeljivanjem cijele propusnosti mrežnog sučelja virtualnim računalima. Razvoj događaja je takav da nas ovo povećanje uopće nije začudilo.

Proširenja osnovnog hardvera moguća su PCI-Express karticama, i to dvjema širine x8 i jednom širine x4. Dokumentacija ne govori o tome, ali po svemu sudeći, širina odgovara kapacitetu. Opcionalno, proširenja se mogu rekonfigurirati u jedan utor x16 i dva x4. Implementirana je trenutno aktualna verzija PCI-Express 2.0 koja udvostručuje performanse na 500 MB/s po liniji (znači 2 GB/s za sučelje x4). Za usporedbu, gigabitnom Ethernetu je više nego dovoljna jedna linija (x1) na starom standardu (250 MB/s po smjeru), a teoretski maksimalna implementacija (x32) sada može progurati 16 GB/s. Periferni uređaji koji nisu namijenjeni grafičkim zadacima još ne mogu iskoristiti ove mogućnosti, a govori se već i o trećoj generaciji koja ponovno udvostručuje trenutne performanse.