Bug Online

Listanje starih časopisa i novina svakako može biti zanimljivo, makar nam u opis „dnevnih poslova“ ne ulazilo istraživanje povijesti ili načina života u neko drugo doba. Zbog svoje prirode periodičnog izdanja, koje je obično pratilo sva društvena zbivanja, stari časopisi i novine često su „življi“ i neposredniji izvor od suvremenih knjiga – oni nam omogućavaju uvid u izvorni stil pisanja, tada aktualne komentare pa i ideološke boje teksta. Dodatno, stari oglasi i reklame danas dobivaju novu vrijednost, kao svojevrsni prozor u nekada stvarni život.

Čitati izvornik, za današnjeg čitatelja naviklog na neposrednost weba, foruma i bloga, moglo bi biti i zanimljivije nego čitati analize nekoga tko materiju prepričava nakon 150 godina. No čitanje starih časopisa i novina uključuje dolazak u sveučilišni centar, narudžbu starih tiskovina iz spremišta, te polagano i nježno listanje, uz nadu da će se pronaći zanimljiv članak – nešto za što velika većina ljudi danas nema vremena. Dodatno, pristup velikom broju izdanja je ograničen, tj. može se pristupiti samo mikrofilmskim ili skeniranim kopijama (ili izraditi iste) jer su postojeći papirni primjerci u lošem stanju.

Zemljopisno, korištenje stare periodike relativno je lako ukoliko živite u Zagrebu, ali onima iz manjih mjesta, koji radi posla, studija ili jednostavno iz hobija žele proučavati stara novinska izdanja – neophodan je put u Zagreb ili možda koji drugi centar s većom knjižnicom.

Kako Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu definitivno ne spada u red državnih ustanova koje spavaju na lovorikama, krenulo se u veoma zanimljiv projekt digitalizacije starih hrvatskih novina i časopisa. Još na početku projekta se primijetilo kako postoje bitne razlike u sadržajnim i oblikovnim svojstvima časopisa i novina, kao i načinu korištenja istih. Stoga su pokrenuta dva zasebna portala: Portal starih hrvatskih novina i Portal starih hrvatskih časopisa. Uza navedene projekte, pokrenuta je i digitalizacija starih doktorata (uz cilj da se u elektroničkom obliku uskoro nađu i nove disertacije), o čemu više u posebnom okviru.

Opseg posla
Ukoliko se pitate zašto tek sada počinju ovakvi projekti, jer su skeneri i općenito mogućnost digitalizacije dostupna već dugo godina – odgovor je jednostavan: tek je od prije nekoliko godina tehnologija koju posjeduje prosječan Internetski korisnik omogućila lak pregled digitaliziranih sadržaja. Takvi sadržaji traže brze internetske veze, zbog formata starih časopisa i novina često i dovoljno velike ekrane, pa i procesore koji su u stanju obraditi pretežito grafičke sadržaje – u pitanju je ipak niz slika. No nema straha da će računalo „zapeti“; ugodno se može pretraživati i pregledavati sadržaje na svakom današnjem prosječnom računalu, čak i onima s integriranom grafikom.

Digitalizacija je općenito ogroman „rudarski“ posao, jer potrebno je kvalitetno pripremiti stare i često oštećene izvornike, skenirati ih, obraditi i tek onda postaviti na Internet. Pri tome nikako ne treba zaboraviti na opsežan posao unošenja metapodataka, kojima se osigurava mogućnost pretraživanja po temama ili autorima – samo nizanje časopisa po godištima ne bi predstavljalo kvalitetan izvor informacija. Mogućnost pretraživanja stare literature, nova je kvalitativna kategorija koja prije nije bila moguća – po članku i autoru se pretežito indeksirala samo novija znanstvena literatura, a navođenje ključnih riječi i pretraživanje po istima učestalo je tek sa širenjem računala.