Bug Online

Već godinu i nekoliko mjeseci na čelu Vipneta ponovno je ženska osoba, Austrijanka Marie-Helene Magenschab koja je kao marketinški stručnjak bila i jedna od zaslužnijih za izuzetno brz rast ovog mobilnog operatera u mjesecima kada je mreža bila pokretana, 1999. godine. Vrijeme tada provedeno u Zagrebu bilo joj je glavni motiv da se, nakon povratka u Beč u matični mobilkom, kod Borisa Nemšića izbori za mjesto predsjednice Uprave Vipneta.
Taman kada je Joseph Vinatzer, njezin prethodnik, odlazio na mjesto predsjednika Uprave bugarskog Mobtela, nove akvizicije mobilkom austria grupe, Vipnet je došao u razdoblje kada se na tržištu stvaraju izrazite turbulencije, ponajviše zbog ulaska trećeg operatera u arenu. To je vrijeme kada se valja izboriti za najbolju moguću poziciju uz novonastalo stanje na tržištu, zbog čega tehnologija i inovacije padaju u drugi plan i bivaju podređeni značajnim marketinškim manevrima. Marie-Helene, zaljubljenica u marketing i Vipnet, ali i poznavateljica telekomunikacijskog tržišta u jugoistočnoj Europi, zaista se činila kao pravo rješenje. O tome kako se izborila za svoju poziciju, kao i poziciju tvrtke, razgovarali smo u njezinom uredu na Žitnjaku, gdje je Vipnet pred par mjeseci otvorio svoj novoizgrađeni headquaters.

Kako ste provodili školske dane – jeste li cijelo vrijeme živjeli u Austriji?
Cijelo djetinjstvo sam provela u Austriji i bilo je izvrsno. Imam starijeg brata s kojim sam se puno šalila i obilazila razna mjesta. Moj je otac puno i teško radio pa je bilo dana kada bi navečer došao s posla, a mi nismo smjeli razgovarati glasno dok su bile večernje vijesti na TV-u. Nakon toga, ponovno bi se vraćao na posao tako da ga nismo puno viđali. Redovno sam pohađala škole i onda upisala ekonomski fakultet u Beču, smjer poslovne administracije.

Jeste li imali kakav posao dok ste studirali?
Tijekom studija radila sam kao stjuardesa za Austrian Airlines nekoliko godina kako bih zaradila novac za renoviranje stana. Imala sam mali stančić koji u početku nije imao ni vodu ni struju pa sam morala raditi kako bih ga mogla dovesti u red. Biti stjuardesa nije nikada bio moj san, ali pokazalo se da je to dobar posao za studenticu. Nakon nekog vremena otišla sam u SAD, u Kaliforniju, gdje sam pohađala MBA program na sveučilištu u Los Angelesu, University of California Irvine (UCI), i tamo mi je baš bilo lijepo.